Libellus forum
Welcome Guest Search | Active Topics | Log In | Register

11 Pages«<678910>»
MISTER NO
DinkoJ
#141 Posted : 14. veljače 2019. 22:51:06(UTC)
Rank: Ponekad navrati

Joined: 13.11.2018.(UTC)
Posts: 66
Location: Osijek


Scenarij Guido Nolitta

Crtež Gallieno Ferri

Naslovnica Gallieno Ferri

"Mladić zgađen od rata, čangrzljiv vječito nezadovoljan tip, koji sa pravom nosi nadimak MISTER NO" i to debelim slovima Mister No. To je opis koji na početku stripa daje debeljuškasti voditelj turističke agencije, za mene vrlo čudan početak u stvari prolog u svakom smislu riječi. Dok nastavljam čitati na osmoj stranici prepoznam Ferrijev crtež...ali Ferri je nacrtao samo jedan Mister No i to onaj prvi. Tad mi u stvari sine da imam prvi broj Mister No-a unatoč tome što je izdan u Lunu pod 511. U ovom prvom broju imamo sve što čini strip Mister No kriminalce, pajpera, indose, pucnjavu, viski i Krugera. Priča je zanimljiva, scenari dobar ali sigurno ne bez mana isto kao i crtež Spock je ljepo primjetio da perspektive nisu baš na razini (pajper koji ima prostora kao putnički avion itd.). Na kraju kad se sve zbroji jedan ljepi početak jednog odličnog serijala.

priča: 8, scenarij: 7, crtež: 8, naslovnice: 10
Spock
#142 Posted : 1. ožujka 2019. 20:58:24(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 411
Location: Makarska



MN LIB 21: Neumoljivi (U zemlji Morosa) (SR 42b/43/44a, LMS 635/636)

Broj stranica: 159


Scenarij: Ennio Missaglia
Crtež: Vladimiro Missaglia
Naslovnice: Gallieno Ferri


Zanimljivosti: Sherlock

- Prva priča Ennia Missaglie u Mister Nou, a jedina koju je nacrtao njegov brat Vladimiro Missaglia, dvojac kod nas najviše poznat po njihovim propalim serijalima Judasu i Gilu. Ennio Missaglia je još napisao tri priče Malog rendžera.
- Nakon što je u prošloj epizodi Piper konačno dobio poznatu oznaku MN-1, ovdje je opet bez te oznake.
- Cjelokupna radnja se odvija u Paragvaju. Do sada smo u MN LIB 10: Velika pljačka, s našim pilotom već bili na granici Brazila s Paragvajem, odnosno u gradiću Guaíra, dok se sada prvi put upoznajemo s Paragvajem i njegovim posebnostima.
- Grad Concepción u Paragvaju, koji je ishodište ove priče, danas broji oko 76000 stanovnika.
- Chaco Boreal je rijetko naseljena polusuha i vruća visoravan koja zauzima čak 60% teritorija države Paragvaj.
- Indiosi Ayoero, među ostalim imenima poznati i pod imenom Moro, nastanjuju dijelove visoravni Gran Chaco na području Bolivije i Paragvaja. Sveukupno ih danas ima oko 5600, od toga u Paragvaju 2600. Ime Ayoero na njihovom jeziku znači "Ljudi".
- 18. str.: Mister No se prisjeća borbe s istočnjačkim ubojicom Chinom iz MN LIB 12: Atlantik!.
- 33.-34. str.: Scena s Jeepom, koji završi u vodi, neodoljivo podsjeća na sličnu scenu iz te iste epizode već spomenute u prethodnoj napomeni.
- 101.-104. str.: Ako Mister No i ekipa stalno idu uzvodno, a svi pritoci se ulijevaju u rijeku Paragvaj, odnosno njihove polazišne točke, kako se onda ovdje spuštaju niz brzace?
- Ova epizoda je originalno izdana u jesen 1978. godine.
- U Libellus izdanju ponovno imamo Nolittin dodatak s Disovim ilustracijama - "Zeleni pakao". Ovdje nam Sergio predstavlja pleme Camyuráe.
- Dnevnik je u LMS izdanju izbacio "samo" 2 stranice.



Kratki sadržaj:

Nakon što je odveo gospodina Sandersa u grad Concepción u Paragvaju, isti ga poziva na zabavu kod najbogatijeg čovjeka u gradu - señor Deyana. Gdje je Mister No, tu su i nevolje, pa se za vrijeme zabave dogodi otmica Deyanova sina! Mister No i Sanders krenu tragom otmičara, koji ih vodi paragvajskim bespućima.



Recenzija:

Missaglia je napisao solidan prvijenac u ovom serijalu. Prije ovog novog čitanja, ova epizoda mi je u sjećanju bila kao nekakav prosječan filler između bitnijih Nollitinih i Castellijevih priča. Sada vidim da se Ennio Missaglia prilično potrudio pri pripremi priče. Primjetno je da nema svoj stil, već čisto oponaša Nollitin, a to radi solidno. Dali je Nolitta pomogao pri pisanju - ne znam, ali rezultat je više nego solidan!

„Priča počinje lagano, ostavljanjem mister Sandersa, nakon prisjećanja na zajedničke dogodovštine u prethodnih nekoliko tjedana, u zračnoj luci grada Concepcióna u Paragvaju. Sanders ga poziva navečer na zabavu koju organizira señor Deyano, lokalni bogataš. Nakon prethodnog obilaska lokalnih barova, naš junak krene na zabavu, ali na ulazu u vilu ga ne puštaju, pa Mister No započne tučnjavu. Nakon što sredi gorilu na ulazu, slijedi druga prepreka u vidu malenog i samouvjerenog Kineza. Normalno, Kinez nije bez razloga samouvjeren, pa naš junak izvuče deblji kraj. Srećom, privučeni bukom stižu Sanders i señor Deyano, pa Mister No, s par modrica i dubokim izvinjenjem od strane Kineza, ipak uspije ući na zabavu.“

Cijeli ovaj uvod u priču je tipičan za Nolittu i tu ga Missaglia oponaša do u detalje, koristeći čak i istu vrstu humora, a i prisjećanje na događaje iz prethodnih epizoda. Kao da je Nolitta osobno uvod napisao!

„Nakon problema pri ulasku na zabavu, naš pilot neće uspjeti dugo uživati. Na zabavu upadaju zamaskirani tipovi i otimaju Deyanovog sina. Normalno da će Mister No biti uvučen u cijelu situaciju, pa nakon što pokuša pomoći savjetima, bude određeno da on odnese otkupninu na dogovoreno mjesto. Otkupnina od 50000 dolara je sumnjivo mala, ali to ne priječi Deyana, da unatoč Mister Noovom savjetu, obavijesti policiju, pa se naš junak nađe između dvije vatre na ugovorenom mjestu za primopredaju novca. Banditi, unatoč policijskoj zasjedi, bježe i to tako da ukradu avion tipa Cessna s Deyanovog posjeda.“

Ovaj akcijski dio je zanimljiv, ali kada se pogleda ukupna priča i kasniji prikaz sposobnosti tih otmičara, ne baš uvjerljiv. S bijegom razbojnika, priča je tek započela, a već smo na trećini epizode!

„Deyano nudi Mister Nou 5000 dolara ako mu vrati sina, a takve ponude naš junak ne odbija. S njim ide i Sanders, pa započinje mukotrpna potraga za bjeguncima.“

Kao što sam već spomenuo, Missaglia je puno stranica potrošio na uvod, a i potraga se nastavlja u istom tonu. Sada se akcijska komedija pretvara u pustolovnu priču. Mister No i Sanders Piperom pretražuju moguća mjesta gdje su bjegunci mogli sletjeti. Dobra pojedinost je da Missaglia u priči koristi zemljopisne karte, pa čitatelju daje vjerodostojnije informacije o mjestima događaja. To potkrepljuje s puno informacija o tim mjestima i ljudima koji tamo žive, vjerno opisujući bijedu domorodačkog stanovništva, koji rade od jutra do mraka za "kikiriki". U ovom dijelu priče, Missaglia opet vjerno imitira Nolittu, a usput nam postepeno ubacuje legende o strašnim indioskim ljudožderima Morosima.
Središnji dio je odličan, ali ukupan dojam kvari neuvjerljiv način kako su ušli u trag bjeguncima. Za vidjeti poluskriveni avion na zemlji pri letu, na neočekivanom mjestu, a da ne znaš kojim su smjerom bjegunci bili odletjeli, treba i više od luđačke sreće. Moglo se sve objasniti i bez toga nelogičnog dijela!

„Nakon razjašnjavanja nesporazuma s lokalnim stanovništvom u Puerto Cassadi, Piper se ostavlja u tom gradiću i počinje prava pustolovina, opet u stilu Nolitte, a ekipi se pridružuju dva lokalna momka kao vodiči.“

Slijedi ono najuzbudljivije u pustolovini - put u nepoznato, najprije kroz prašumu, u kojoj opasnost vreba sa svih strana, a onda u negostoljubivo područje Chaco Boreal. Tamo, uz prirodne opasnosti, vrebaju i strašni Morosi. Pri samom kraju imamo i najoriginalniju situaciju u epizodi, kada velika kiša pretvori tvrdu, raspuklu polupustinjsku zemlju u živo blato. Šteta, pa nakon toga ide nagli svršetak, a bilo je materijala za još barem ovoliko stranica!

Blatna klopka u polupustinjskoj paragvajskoj regiji Chaco Boreal:



Nema previše likova, a samo tri su kvalitetno okarakterizirana: mister Sanders, señor Deyano i njegov sin Gabriel.
Sanders je prikazan kao prosječni dobrostojeći čovjek željan pustolovine. Pouzdan je, ali pretjerano normalan da bi bio zanimljiv. Može proći, ali daleko je od standardnog sudruga u nevoljama, karizmatičnog i poluludog Nijemca Krugera.
Señor Deyano je već druga pjesma. Drugi put za redom u serijalu imamo beskrupuloznog, egoističnog bogataša koji gazi sve one koji mu se usude suprostaviti i koji zna kako zaobići sve prepreke da bi stigao do cilja. Stoga nije ni čudno da nije htio prihvatiti ucjenu, već je situaciju probao razriješiti na svoj način, a i cijeli razlog otmice na kraju dobiva logičan smisao.
Gabriel Deyano je njegov sin, a isfrustiran je očevom kontrolom i nerazumijevanjem njegovih potreba. Radnja se ne fokusira na njega, već skoro cijelu epizodu traje potraga za njim, a osobine mu saznajemo iz priča ostalih likova. Imamo sasvim dovoljno podataka za potrebe priče.
Od upečatljivijih likova, imamo tu i siromašnu braću iz Puerto Cassade, koji su poslužili kao vodiči, a i Kinez na Deyanovom posjedu je zanimljiv, pravi primjer Kineza u stripovima.

Ako ste pažljivo čitali, sigurno ste primijetili da sam već dosta puta spomenuo Nolittu! Tek u završnici priče se ne primijeti taj utjecaj velikog mentora, a ujedno je to i najlošiji dio priče.
Stječe se dojam da je tu Missaglia naglo morao završiti priču, pa sve izgleda s brda - s dola. Šteta, jer taj kraj ostavlja dojam neuvjerljive priče, a do zadnjih dvadeset stranica, Missaglia je lijepo gradio priču s mnoštvom zanimljivih detalja. Uspješno je prikazao Morose i stvorio strahopoštovanje prema njima. Sve je bilo spremno, samo je trebalo zabiti gol i efektno završiti priču. Ne znam razlog naprasnog svršetka i koliko i dali se Nolitta miješao u scenarij. S druge strane očigledno je da je Castelli imao slobodne ruke, jer njegove priče se dosta razlikuju od Nolittinih standarda. Uzrok nije jasan, ali svejedno šteta, jer ovdje je bilo velikog potencijala.

Crtež je solidan. Jako je dinamičan, pa je ovo jedan od rijetkih primjera da je crtež bolji u akcijskim, nego u statičnim scenama. Nije lijep, lica aktera su neujednačena, ali je atmosferičan. Vladimiro Missaglia vrhunski je dočarao kaotične scene pri potopu u bezglavom i konfuznom bijegu od Morosa.

Nije mi jasan razlog zašto je Libellus odabrao prvu naslovnicu za glavnu? Druga je puno bolja, a ima i veze s radnjom, dok prva nema ama baš nikakvih dodirnih točaka s pričom. Također, originalno ime prve sveske "U zemlji Morosa" je puno bolje od bezličnog "Neumoljivi", koje je Libellus uzeo za glavno ime, a koje ne opisuje ništa u kontekstu ove epizode. Inače hvalim Libellus izdanja, ali ove dvije stvari su mi potpuno nelogične.

Morosi:





(priča: 7, scenarij: 7, crtež: 7, naslovnice:5) - 68%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#143 Posted : 22. ožujka 2019. 20:51:57(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 411
Location: Makarska


MN LIB 22: Nevidljiva prijetnja (SR 44b/45a, LMS 647/648)

Scenarij: Alfredo Castelli
Crtež: Franco Bignotti
Naslovnice: Gallieno Ferri

Broj stranica: 114


Zanimljivosti: Sherlock

- Drugo pojavljivanje pilotkinje Deborah Winter. Prvi put se pojavila u MN LIB 19 (SR 37b/38/38/40a): Dobrodošli u Meksiko!.
- Drugo pojavljivanje Phila Mulligana, privatnog detektiva i Mister Noova prijatelja iz New Yorka. Prvi put se pojavio u MN LIB 12 (SR 24b/25/26): Atlantik!. Mister No opet treba njegovu pomoć, pa ga ponovno zove telefonski.
- Castelli je ovdje spojio dvije misterije: Bermudski trokut i Philadelphijski eksperiment.
- 15. str.: Deborah ima sliku Mister Noa na kokpitu svog Pipera.
- 26. str.: Uprizoren jedan od legendarnih nestanaka u Bermudskom trokutu.
- 72.-75. str.: Priča o Philadelphijskom eksperimentu, navodnom tajnom eksperimentu američke ratne mornarice. Situacija prepričana u stripu se navodno dogodila 22.07.1943.! Međutim, eksperiment je postao još poznatiji zahvaljujući sljedećem testu provedenom 28.10.1943., a tog puta USS Eldridge je u potpunosti nestao. Istovremeno, viđen je u mornaričkoj bazi u Norfolku, udaljenoj 600 km, da bi brod opet nestao i pojavio se u Philadelphiji. Zagovornici ovog događaja tvrde kako se radilo o slučajnoj teleportaciji.
Prema nepotvrđenim navodima, fiziološki učinak eksperimenta na posadu bio je negativan. Skoro svi su teško oboljeli, neki od shizofrenije ili drugih mentalnih bolesti. Neki članovi posade su nestali, a prema priči petero ih je nađeno spojeno sa metalom broda. Svi preživjeli članovi posade otpušteni su iz službe, a na nekima je primijenjeno „pranje mozga“, kako bi zaboravili na to.
Budući da je o ovoj temi snimljeno nekoliko filmova upitne kvalitete, a i napisano puno toga, sigurno da ima i neke istine - koliko god ludo izgleda.
- Castelli nas malo upoznaje s Georgetownom, glavnim gradom Gvajane, ali propušta naglasiti da je u vremenu radnje ta država bila dio Ujedinjenog kraljevstva. Neovisnost od engleske krune je dobila tek 1966.
- Priča je originalno izdana u prvom i drugom mjesecu 1979.
- U LMS izdanju je izbačena samo jedna stranica!
- U Libellusovom izdanju imamo dodatak Zeleni pakao, gdje nam, ovaj put, Nolitta opisuje tapira, ponovno uz Disovu ilustraciju.

Kratki sadržaj:

Deborah Winter, prijateljica našeg pilota, u svojem zrakoplovu je nestala negdje iznad Karipskog mora, na području koje čak i nazivaju Đavolji bezdan. Mister No se upućuje u potragu, a da nije ni svjestan u kakvu se pustolovinu ovaj put upušta.

Komentar:

Uvjeren sam da ova priča može biti dobra samo ljubiteljima djela velikog Alfreda Castellija, što je i moja dijagnoza. Krenimo redom da objasnim svoje stajalište!

Na početku imamo flashback iz Mister Noova oporavka u bolnici u Atlantic Cityju. Riječ je o 1945. godini, a saznajemo i da je naš pilot ozbiljno ranjen. Neimenovani doktor spominje da nije mislio da će preživjeti jer su ga doveli s tri gelera u trbuhu. Kako su tako teško ranjenog vojnika prebacili s bojišta u SAD nije objašnjeno?!
Vidimo i čudne događaje u bolnici gdje jedan čovjek, nakon što je počeo svijetliti i nestajati, na kraju se samozapali i izgori u strašnim mukama. Budući da je Mister No bio slab od posljedica ranjavanja uspjeli su mu slagati da je sve to sanjao.

Intrigantan početak koji čitatelja drži u neizvjesnosti i nevjerici pri otvaranju svake nove stranice!


Slika prikačena na kokpit Deborinog aviona!:

Kaže: „Zahrđali vijci, pa ne može skinuti!“ Wink


Nakon tog prologa radnja se prebacuje na aerodrom u glavnom gradu Gvajane - Georgetownu. Upoznajemo stanovitog Lopeza koji nervozno traži avion koji bi ga trebao prebaciti do Dominike. Nakon što ga upute na oronuli Piper, Lopez je, blago rečeno, šokiran, ali navodno je pilot odličan.
Tu nas Castelli iznenađuje, pa sigurno svi koji su ovu priču čitali prvi put, su imali izraz lica sličan Lopezovu - nakon što ugleda pilota.

Saznajemo i da se naš junak već duže vrijeme intenzivno druži s Deborah Winter po raznim zračnim lukama, kad ih put spoji. Vrijeme stvarno brzo prolazi u ovom serijalu, ako znamo da su se Deborah i Mister No upoznali tek prije tri epizode! To bi mogla biti svojevrsna rupa u kontinuitetu za one koji pokušavaju po stvarnim godinama razdijeliti avanture ovog junaka.

Ovdje bih izdvojio i uzbudljive scene borbe s uraganom u krhkom Piperu, koje ostavljaju čitatelja bez daha. Taj dio su Castelli i Bignotti stvarno odradili za desetku, a to bi se moglo kazati za kompletan zaplet ove priče.

Piper pod naletom uragana!:


Castelli ne mari baš za Nolittin kontinuitet. Čudi me što je tada jedan nepoznati scenarist dobio odriješene ruke u pisanju svojih priča, pa je napravio pravi dar-mar u odnosu na Nolittinu ideju i do tada skoro besprijekoran kontinuitet s apsolutno vjerodostojnim činjenicama provjerenim iz prve ruke.
Ovdje Castelli servira gomilu krivih činjenica i nemogućih ideja, a završetak je potpuni trash koji podsjeća na parodiju filmova o James Bondu.
Meni omiljeni scenarist je tzv. „Đavolji bezdan" smjestio u blizini južnoameričke obale. Dobro, nije rečeno da i u tome dijelu oceana nema tajanstvenih nestanaka, ali daleko je to od pravog Bermudskog trokuta, na kojeg je Castelli aludirao u ovoj priči.

Izgleda poznato!: Wink


Kako se radnja razvija, nelogičnosti se redaju, pa vidimo kako Mister No pretražuje područje gdje je nestala Deborah i vraća se u Georgetown bez da se zaustavlja puniti gorivo, iako znamo da se Deborah zaustavila na Trinidadu zbog tog razloga. Netko će reći da se mogao i on tamo zaustaviti, a da to nije prikazano zbog manjka stranica ili da se podrazumijeva! Pa zar onda ne bi bilo logično da je uzeo Trinidad ili neki bliži aerodrom kao bazu za potragu?

Zbog mogućih spoilera neke naredne nelogičnosti neću spomenuti, pa će se ograničiti na još nekoliko kojima neće upropastiti dojam onima koji će ovu priču tek pročitati po prvi put.
Helikopteri upućeni prema Meridi i Havani bi trebali prijeći preko 3000 km u jednom smjeru! Odakle im gorivo za takvo nešto, a da ne pričamo da bi im u jednom smjeru trebalo desetak sati leta?!
Nadalje, Castelli u priču ubacuje UN-ove plave kacige! Gdje je njih našao? Možda su tada plave kacige stvarno bile stacionirane u Gvajani, ali zašto nije mogao ubaciti britansku vojsku ili svemoguće američke marince?

Glavni "nemesis" u ovoj priči je neimenovani doktor koji se pojavljuje već u prologu na početku. Lik neodoljivo podsjeća na Hellingena idejama, razlozima, djelovanjem i ponašanjem, a opet vidimo i Alfredovu fascinaciju nacističkim izumima i teorijama na rubu mogućeg. Način kako je završio neimenovani doktor je, u najmanju ruku, tragikomičan!

Čitajući ovaj strip, čovjek se stvarno više puta zapita: "Barba Castelli, vi to stvarno ozbiljno?!".

Mislim da je presedan u stripu općenito da glavni negativac uopće nije imenovan s obzirom na broj vinjeta na kojima se pojavljuje i važnost njega kao lika u stripu, a upečatljiva je i fraza koju upotrebljava u oba susreta s Mister Noom u rasponu od desetak godina: „Prokleti bili radoznalci i glupani!“.
Od ostalih bitnih likova u priči, koji se nisu ranije pojavili u serijalu, imamo Lopeza, Mister Noova suparnika za ruku lijepe, ali i hirovite Deborah. Vidjet ćemo kako će se ta sapunica razvijati u njenim sljedećim ponavljanjima!

Philadelphijski eksperiment:


Bignotti je fantastičan u prikazu okoline s širokim spektrom okoliša koji odgovara njegovim sposobnostima kao crtača. Iz tog konteksta ovo je bila jedna nova situacija gdje nema puno mogućnosti da prekrasnim prikazima okoline podigne ukupan dojam. Radnja se većinom događa na neatraktivnim lokacijama, pa se pažnja čitatelja više usmjerava na prikaz likova i samu radnju. Likovi su mu efektni i lako prepoznatljivi, dinamika crteža odlična, ali s par nelogičnih situacija u akcijskim scenama. Lošiji dio su mu i facijalne ekspresije likova, ali ovdje kao da je u tom dijelu bolji nego ranije. Sve u svemu, ponovno jedna odlična devetka za majstora Bignottija. Za desetku ipak treba malo više!
Ne znam što je Ferri zamišljao dok je crtao naslovnicu!? Možda Flash Gordona?

Simpatičan završetak:


(priča: 7, scenarij: 5, crtež: 9, naslovnica: 6) - 69%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
srna
#144 Posted : 2. svibnja 2019. 13:04:53(UTC)
Rank: Nova faca

Joined: 19.3.2019.(UTC)
Posts: 4
Keziah wrote:


Mister No je strip serijal o pustolovnom Amerikancu, Jerryju Drakeu, veteranu drugog svjetskog rata, koji se sredinom pedesetih godina nastanio u brazilskome gradu Manausu, ostavivši iza sebe sva ograničenja i pravila suvremenog života što mu ih je nudio poslijeratni New York.

Serijal je kreirao nenadmašni Sergio Bonelli pod pseudonimom Guido Nolitta.

Nadimak "Mister No" stekao je zbog svoga buntovničkog karaktera još tijekom rata, i taj će ga nadimak pratiti kroz cijeli život. Radeći kao turistički vodič, svojim piperom prevozi turiste diljem Južne Amerike nastojeći izbjeći nevolje, no one se stalno lijepe uz našega junaka, tihe poput sjena, uvijek spremne gurnuti ga u neku novu, napetu pustolovinu u kojoj ćemo mi uživati.

Eto s uvodnim riječima pokrenuta je tema nama omiljenog pilotaPirate


Uz Alana Forda, Mister No je moj omiljeni strip - obožavam njegova putovanja i avanture, a bogami i Manaus kao geografsko područje na kojemu se odvija radnja mi je jako privlačan.
sergej773
#145 Posted : 7. lipnja 2019. 14:18:54(UTC)
Rank: Nova faca

Joined: 14.4.2014.(UTC)
Posts: 4
Location: Srbija
MISTER NO BR. 9 - Operacija "Posejdon"

Scenario: Guido Nolitta
Crtež: Franco Bignotti
Naslovne stranice: Gallieno Ferri

Priča 9 (Premisa sa nacistima mi se dopala, svi znamo koliko ih je bilo u Južnoj Americi tih godina)
Scenario 6 (Prvenstveno zbog lošeg kraja, takođe, nije mi se svidelo to što se odmah videlo da je klijent negativac i da je ubio agenta.)
Crtež 10 (Bignotti fenomenalan, još uvek Mister No izgleda "Ferijanski")
Naslovne stranice 7 (Prva odlična, druga solidna, treća loša, sto puta viđeno od strane Ferrija)
82%


Sveukupan dojam je da je priča zanimljiva, drži čoveka prikovanog za strip, međutim, ova tema se mogla i morala mnogo bolje obraditi, no treba uzeti u obzir i vreme u koje je izašla.
sergej773
#146 Posted : 9. lipnja 2019. 17:16:09(UTC)
Rank: Nova faca

Joined: 14.4.2014.(UTC)
Posts: 4
Location: Srbija
MISTER NO BR. 10 - Velika pljačka

Scenario: Guido Nolitta, Andrea Mantelli
Crtež: Franco Donatelli
Naslovna stranica: Gallieno Ferri

Priča 7 (Klasična akcijska pričica)
Scenario 6 (Mnogo loših scenarističkih rešenja, plus je to što ima dosta dobrog humora, kojem pogoduje i Donatelijev crtež)
Crtež 9 (Iako mi Donateli baš i ne leži na Mister Nou, ovde mi je odličan, dobar izbor crtača. Priča u kojoj nema mnogo prikaza prirode, čista akcija, a ima i ružnih žena Flapper )
Naslovna stranica 10 (Ferri odličan, iz najboljih dana)
76%


Solidna akciona epizoda, sa dosta humora, ali, zaboraviću celu radnju u roku od par dana.
Spock
#147 Posted : 29. kolovoza 2019. 16:10:27(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 411
Location: Makarska



MN LIB 61: Posljednji samuraj (SR 128b/129/130, LMS 852/853/854)

Broj stranica: 262

Scenarij: Ade Capone & Guido Nolitta
Crtež: Domenico & Stefano Di Vitto
Naslovnice: Roberto Diso

Zanimljivosti: Sherlock
- Mister No se ponovno upućuje na Rio Demini, rijeku čije je vode već posjetio u MN LIB 9 : Operacija "Posejdon" (SR 17/18/19/20)
- Drugo pojavljanje kapetana Antonia Vege i njegovog brodića. Prvo je bilo u legendarnom MN LIB 7: Rio Negro (SR 12/13/14/15), na što nas Nolitta podsjeća Mister Noovim prisjećanjem na Patriciju i Danu Wintera, sudionike te legendarne priče.
- U ovoj epizodi se pojavljuju Barauana indiosi, a to je jedno od imena za narod Baré, koji čini 40% stanovništva u zajednicama Rio Xié i gornjim dijelovima Rio Negro.
- Radnja priče se odvija u 1955. godini.
- Originalno epizoda je izdana u 01./02. i 03. mjesecu 1986.

Komentar:
Priča koja nas opet vodi na gornji tok Rio Demini. To mi ime baš nekako zlokobno zvuči! Ponovno su u igri i bivši vojnici iz Drugog svjetskog rata. U epizodi koju sam spomenuo u zanimljivostima, imali smo njemačke vojnike koji nisu prihvatili poraz. Ovdje imamo japanske, ali situacija je bitno drugačija. Ovo je neusporedivo kompleksnija epizoda u odnosu ne tu, a unatoč tome što je u potpisu stari, dobri znalac iz Zagora - Ade Capone, očigledno je da je scenarij isključivo majstorija jedinog i neponovljivog Nolitte.
Imamo, za njega tipični, lagani i komični zaplet, koji nas na zanimljiv način uvodi u priču. Zgode i nezgode na putu rijekom nisu toliko efektne kao u "Rio Negru", na kojeg nas Nolitta često direktno i indirektno podsjeća na ovom putopisnom dijelu epizode.



Vjerovatno je Caponeova ideja glavna tema priče, koja je, iako intrigantna, ipak jako nategnuta (prava "castellijevska" da se točnije izrazim ;-)). Od Japanaca je takav fanatizam više nego očekivan, kao što i njihov samurajski kodeks zahtjeva, a njihova povijest dokazuje na bezbroj primjera. Fasciniran sam tim njihovim fanatizmom, pa se uvijek radujem nekoj priči koja se tim bavi - baš kao ova.
Ovako gledajući, teško mi je pokazati neke direktne zamjerke, ali kao da mi nešto fali što ni sam ne mogu objasniti. Definitivno fali ona uzbudljivost pri putovanju brodom kao u Rio Negru. I ovdje toga ima, ali Nolitta kao da se istrošio u tom segmentu. Ali...
Stari lukavac ovdje radi nešto potpuno neočekivano. Nešto što diže ljestvicu jedne klasične, već viđene pustolovine na viši nivo. To je poetski završetak s Oncom - kraljem džungle. Kakav monolog i onda još jedan šok dvije stranice kasnije! Kakvo otvaranje očiju prosječnom čitatelju na ekološku problematiku Amazone!! Tako vjerno, upečatljivo - bez imalo patetike.
Nolitta - ti si kralj!!



Crtež braće Di Vitto je onaj lošiji dio epizode. Solidan je to rad, ali samo solidan. Nema nekih prevelikih zamjerki. Možda ista lica Japanaca ili nekonzistentnost Mister Noova izgleda. Prije ove sam čitao jednu Millazovu epizodu Kena, pa sam možda još pod dojmom njegova crteža kojem ne trebaju opisi ni didaskalije. ;-) Ukratko, crtež OK, ali da može bolje - može.

(priča: 8,  scenarij: 10, crtež: 8, naslovnice: 8) - 86%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#148 Posted : 2. rujna 2019. 15:45:30(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 411
Location: Makarska



MN LIB 62: Etrurski demon (SR 131/132/133a, LMS 858/859/860)

Broj stranica: 259

Scenarij: Guido Nolitta
Crtež: Roberto Diso
Naslovnice: Roberto Diso

Zanimljivosti: Sherlock
- Mister No nekako sreće Patriciu Rowland u ekvadorskom gradiću imena Guayaquil, a koji se nalazi na obalama Pacifika. Svijet izgleda ponekad stvarno mali, ali ipak...

Komentar:
Volim priče o Jerryjevoj prošlosti u kojoj nam scenaristi proširuju i obrazlažu formiranje osobnosti našeg omiljenog junaka. S druge strane tu ima puno edukativnih povijesnih činjenica koje su meni jako zanimljive. Još se pojavljuje Patricia, a po naslovu je očito da su i etruščanske misterije u igri, baš kao u dobrom starom Martiju. Nolitta scenarist, a još je i Diso crtač.
Dakle, svi sastojci potrebni za vrhunsku epizodu su tu! Samo je li vrhunska?
Pa baš i ne!



Nolitta je ovdje atipičan. Priča i ideja su odlične, ali scenarij šteka. Stavljanje američkih osloboditelja u poziciju bahatih pljačkaša (što i jesu), a tome suprostaviti potpuno neočekivanog lika u poziciju branitelja talijanskog kulturnog blaga je genijalno. Njegovi saveznici su očekivani, a to je već scenaristički problem.
Mister No se ponovno nalazi na teškim mukama u donošenju ispravnih odluka. U biti, bilo koja odluka našeg junak je kriva s nekog stajališta. Tu Nolitta ne griješi, pa Mister No donosi odluku u skladu s likom kojeg poznajemo.
Problem je prerazvučen zaplet, dok na kulminaciju, a pogotovo rasplet otpada tek manji dio epizode. Zbog toga nakon čitanja ostaje dojam nedorečenosti iako to nije tako.
Cjelina je lijepo zaokružena i Nolitta je rekao sve što je trebao, ali moj dojam je da epizoda ima manje stranica nego je trebalo biti. Zašto je tome tako, sigurno nećemo saznati, ali ostaje žal za efektnijim scenama na kraju epizode, koje bi dale onaj završni pečat i uzdigle priču na višu razinu.

Diso briljira. Za razliku od Bignottijevog, Disov crtež je inače pozadinski prazan. Ovdje čak dosta često crta detaljne krajolike, na 4-5 vinjeta čak s životinjama, što je više Bignottijevo obilježje čiji je crtež po tom pitanju puno detaljniji.
Posumnjao sam da je Diso možda ovdje imao pomoć pri docrtavanju, ali ne - ipak nije (mislim). Vjerovatno je po pitanju krajolika samo kopirao Bignottijev stil. ;-)



(priča: 10,  scenarij: 7, crtež: 10, naslovnice: 10) - 91%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#149 Posted : 22. studenog 2019. 20:52:45(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 411
Location: Makarska


MN LIB 23: Pobunjenici s "Escuala" (SR 45b/46/47a, VCBMN 7, LMS 654/655)


Scenarij: Ennio Missaglia
Crtež: Roberto Diso
Naslovnica: Gallieno Ferri


Broj stranica: 155


Zanimljivosti: Sherlock

- Priča je originalno izašla u 02., 03. i 04. mjesecu 1979.

- Libellus je opet odradio odličan posao u stvaranju privida neprekinutog stripa na stranicama 136 i 137. U originalu tu završava broj 46 i počinje broj 47, dok ova epizoda završava na 23. str. broja 47. Budući da se naslovnica tog broja odnosi na slijedeću epizodu, Libellus je izbjegao ono „nastavlja se“ ubacivši dvije nepostojeće vinjete - na stranici 136 zadnju (uvećani crtež srednje vinjete sa str. 133) i na 137. str. prvu (pretpostavljam uvećani i prerađeni dio druge vinjete s 84. str.). Još su ubacili oblačić i didaskalije, pa je bez računanja ili usporedbe s drugim izdanjima skoro nemoguće to niti primijetiti. Što ti je perfekcionizam! Kapa do poda na tome ekipi iz Libellusa!!

- Specijalci iz Dnevnika su, pak, izabacili 3 stranice. Zašto i koje - nije ni bitno!

- Radnja se odvija većinom na Atlanskom oceanu ispred sjeveroistočnih obala Brazila, s tim da naš pilot prisilno sleti na neidentificirani otok u tom dijelu oceana. Na „google maps“ nisam uspio naći otočić koji bi mogao odgovarati mjestu radnje, a budući da scenarist nije Nolitta, vjerojatno i ne postoji. Završni dio priče se odvija u laguni na rijeci Caciporé (Cassiporé) u Brazilu, udaljenoj nekih 90 km južno od granice Francuske Gvajane, odnosno rijeke Oiapoque - koju Mister No prelijeće na prvoj vinjeti ovog stripa i s kojom ova pustolovina i započinje.

Kratki sadržaj:

Nakon što ga je uragan skrenuo s rute daleko na pučinu, Mister Nou je i piper otkazao poslušnost. Srećom, uspio je sletjeti na neimenovani otočić, ali kvar se ne da popraviti bez dijelova, pa naš junak mora glumiti Robinson Crusoa. Ipak, prava priča počinje tek nakon što našeg pilota spasi posada broda Escualo. Budući da na brodu ubrzo izbija pobuna, naš se pilot našao u još većoj nevolji od one iz koje se upravo izvukao!

Recenzija:

Stjecajem okolnosti, ovo mi je već četvrta Missaglina priča koju recenziram u svojoj kratkoj recenzentskoj karijeri. S obzirom da mi baš i nije drag scenarist, čovjek bi pomislio da sam mazohist. Ova epizoda je još jedan dokaz da je Missagli na njegovoj prvoj priči u ovom serijalu veliku pomoć pružao veliki Nolitta (MN LIB 21: U zemlji Morosa). Ovdje nema ni traga tog "nolitijanskom" pripovijedanju i uvođenja čitatelja u priču s raznim samo naoko nezanimljivim temama. Za razliku od te priče, u ovoj Missaglia koristi bombastične ideje kojima razotkriva sve boljke svog zastarjelog načina pripovijedanja, uz velik broj nelogičnosti i nepodudarnosti sa stvarnim činjenicama i mogućnostima u realnom svijetu.
Ništa, polako ćemo odraditi i ovu epizodu, koja je imala velik potencijal, odnosno dobru ideju - čak nekoliko njih, ali traljavi scenarij je učinio svoje.

Sam početak nas odmah uvodi u akciju. Nalazimo Mister Noa na nebu, pri povratku s Karipskog mora, gdje je u prošloj epizodi spašavao kolegicu Deborah Winter (Baš volim taj osjećaj kontinuiteta! :-).
Dok se još prisjećamo događaja iz prethodne epizode, naš junak je pred novom nevoljom. Uragan se počeo igrati piperom kao slamkom, odbacivši ga daleko na pučinu.

Borba s uraganom:



Naš pilot nema mira, a ni sreće. Nakon što se izvukao iz uragana, još ga je zadesio kvar na motoru, pa je morao sletjeti na neimenovani otočić na pučini, gdje će morati testirati svoje umijeće preživljavanja na nenaseljenom otočiću (koji na tom području ne bi trebao ni postojati, a upitna je i mogućnost faune prikazane u stripu na jednom izoliranom pučinskom otočiću).
Netko tko nije pročitao strip, sigurno će pomisliti da prepričavam cijelu priču, ali ne brinite, ovo je sve Missaglia smjestio na početnih dvadesetak stranica.
Još kada se spomene da ga posada „Escuala“ spašava već na 30. stranici, a prije spašavanja slijedi napad divovske lignje, nije začuđujuća nevjerica u podatak da je ova epizoda nastala krajem sedamdesetih, a ne tamo negdje početkom šezdesetih.
Sve ako i prihvatimo činjenicu da je Missaglia divovsku lignju prikazao kao ljudoždera, neshvatljivo je da joj je dao sva obilježja hobotnice. Mislim, divovske lignje obitavaju u dubokom moru, a ne zavlače se u rupe na dnu plitkog mora.

Napad divovske lignje!?:



Dakle, nalazimo se na 30. stranici, a na tih trideset stranica je bilo materijala za napisati nekoliko epizoda. Imao sam osjećaj kao da čitam neku skraćenu verziju stripa originalno izdanog u „kajiš“ formatu, gdje je svake 32 stranice bombastična završnica koja bi trebala čitatelja držati u neizvjesnosti do nastavka.
Istina, situacija se dosta umirila nakon što se Mister No ukrcao na "Escualo", pa slijedi prilično normalniji razvoj događaja. Ne treba niti spominjati da se Mister No opet našao u nevolji do grla.

Sigurno skrovište!:



Ne mogu kazati da mi ta glavna priča nije zanimljiva - upravo suprotno, ali iritantna scenaristička rješenja ubijaju. Negativci uopće nisu okarakterizirani, pa čak uopće nemaju ni imena. Missaglia našeg junaka prikazuje kao okorjelog pijanca koji samo razmišlja o boci, a ovdje mu je pridodao sudruga u piću - kapetana Vargasa. Sreća pa je barem treći časnik Jussaro normalan! Najgora je situacija gdje Mister No riskira svoj i Jussarov život da bi došao do dvije boce ruma. Strašno! Te scene uopće nisu duhovite, a to nije onaj Nolittin Mister No kakvog su ga i svi ostali scenaristi u serijalu prikazivali. Missaglia ni nakon ove epizode nije odustao od prikaza Mister Noa kao kroničnog i nepouzdanog pijanca, ali to je već neka druga priča.

Ukupan dojam dosta popravlja način na koji je naš pijanac ostao bez obećane nagrade. Istina, indirektno je kriva njegova ljubav prema boci, što je svojevrsna kazna, a taj detalj još poboljšava dojam tog zanimljivog preokreta.
Zanimljivo je da je ovo jedna od rijetkih epizoda ovog serijala (možda je i jedina jer se ne mogu sjetiti ni jedne druge) u kojem se ni na jednoj vinjeti ne pojavljuje niti jedan ženski lik. Barem ima spomena na ženski rod jer naš junak dva puta intenzivno razmišlja o ženama. Prvi je trenutak u kojem Mister No razmišlja o Deborah Winter i poraznoj situaciji kada mu je u Acapulcu došla u hotelsku sobu spremna na sve, a on bio toliko naroljan da nije mogao ni stajati na nogama (58. str.). Tu je i drugi trenutak kada naš junak na glas razmišlja što bi učinio s najljepšim djevojkama u Manausu kada bi dobio nagradu za pomoć pri osujećenju bande (86. str.).

Bijeg čamcem:



Diso većinom odličan. Posebno briljira u prikazu borbe pipera s uraganom i čamca s olujnim morem. Ovdje bih dodatno istaknuo i detaljan prikaz okoliša s dosta uvjerljivo nacrtanih životinja. Još kada se tome pridoda zadivljujuća dinamika crteža - majstorski, nema što!
Ono što me sprječava da dam desetku je neuvjerljiv prikaz lica aktera, posebno u prvom dijelu epizode. Kako priča napreduje, kao da je uhvatio ruku, ali za desetku ipak treba više.
Naslovnica vrlo dobra. Ferri standardno crta krivu odjeću, a ranjeni lik u sredini bi trebao biti drugi časnik Ribeira. Glavna tema je jako dobro pogođena i uzbudljivo prikazana.

Galeb i čamac:




Za kraj još malo o zanimljivostima i manje očitim nelogičnostima koje sam pokušao i objasniti na svoj način:

- 20. str.: Mister No se nalazi danima na nenaseljenom otoku, a brada kao u malog djeteta! Izgleda da naš junak se ne treba brijati, jer mi je odmah pala na pamet slična situacija u MN LIB 81: Zaboravljeni faraon, samo tada je bio danima zaglavio u spiljama pod zemljom. U toj epizodi je crtač bio Bignotti.
- 22. str. - zadnja vinjeta: Kapetan Vargas naređuje dvojici mornara da veslaju prema obali, iako brod ima motor, a nakon te naredbe mornari nisu ni pomislili koristiti vesla.
- 76. i 81. str.: U dva oblačića upisane munje, gromovi..., čime nam autori žele dati do znanja da Mister No psuje u sebi. Prilično nesvakidašnje rješenje za ovu vrstu stripa, koje se češće koristi u komičnim stripovima.
- 85. str. - treća vinjeta: Izgleda da su pobunjenici uspjeli popraviti kotao jer iz dimnjaka opet ide dim, a i na sljedećim stranicama ponovno vidimo brod u pokretu. Da su popravili prvi kotao umjesto da su upotrijebili drugi se vidi po zaključku Mister Noa na središnjoj vinjeti 135. str. Zbog čega su išli u popravak kotla kad su samo mogli isprazniti i upaliti rezervni kotao, ne bih znao?!
- 99. str. - srednja vinjeta: Mister No i kapetan Vargas govore da se idu dokopati čamca s izvanbrodskim motorom, odnosno pentom. (Penta je naziv za vanbrodski motor u žargonu, a u uporabu, kao sinonim za vanbrodski motor, je došao od imena tvornice u vlasništvu Volva koja proizvodi brodske motore.) Razlog zašto sam to izdvojio je što Diso ne prikazuje čamac s vanbrodskim motorom. U biti motor uopće nije vidljiv, kao ni mjesto na kojem bi se mogao nalaziti. Samo se na središnjoj vinjeti 43. str. može vidjeti propeler ispod kobilice čamca. Druga enigma je kako je taj čamac toliko brži od broda s obzirom da je na cilj došao cijeli dan ranije?

I tako smo došli do kraja i ove recenzije. Recenzije jedne tipične filler epizode nevještog scenariste, koji je pokušao stvoriti dojam kontinuiteta, ali uzalud mu trud kad je glavnog junaka prikazao kao okorjelog pijanca potpuno ovisnog o boci. Zahvaljujući Disovom crtežu, ukupna ocjena epizode je ipak bolja od završnog dojma nakon čitanja.




(priča: 7, scenarij: 5, crtež: 9, naslovnica: 7) - 70%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Gringo
#150 Posted : 27. studenog 2019. 13:38:05(UTC)
Rank: Nova faca

Joined: 22.11.2019.(UTC)
Posts: 46
Location: Garotas

MISTER NO
Epizoda: Kobni teret/Jači od ljubavi
Napis’o: Serž
Nacrt’o: Dr Franko


Pre nego što se uvali u gomna do guše, Mister No prve stranice ove avanture provodi sa dva skrndelja, koji su ga unajmili kao vodiča, a kako bi se oni sprdali po džungli kao da su u parku Jelouston, a i kako bi nešto usput od faune priklali i ubili. Mister No, naravno, dok nije bio isplaćen u potpunosti, tolerisao je njihova ubijanja kajmana, tapira i blentavljenje po džungli, međutim, čim je adekvatno isplaćen, naš pilot je okrenuo ćurak (čitaj, pokazao je i malo od svog lica pice ili ti licimura)... i ’’gle čuda’’, kad je jedan od skrndelja ’teo da skoka jelena u vodi, Mister No je rekao ’’NO!’’ i upao u konflikt sa muškom polovinom skrndelj para, i nakon par dana završio u Manauškoj prdekani, jer ga je par razume se, tužio, za povredu po poslvniku pravilnika udruženja svetskih putnika i vodiča.

I tako, blejandišući u prdekani i igrajući džepni bilijar u svojoj ćeliji 2sa2, Mister No i ne očekuje obrt u svom slučaju, jer kad narednik upadne u njegovu ćeliju i kaže mu da je slobodan i da se tornja iz ćelije, Mister No ne može da veruje, dobija još koju sedu vlas, pita o čemu se radi, zbunjen je, u fazonu ’’koji ti je racku naredniče, taman sam prileg’o u čiste truljke, a ti me teraš napolje...’’ – a narednik mu kaže, ’’tvoj zemljak, amer poput tebe ti je platio kauciju, i ’ajd čibe napolje!’’ - i kad Mister No izdađe napolje, on vidi svog oslobodioca. Taj čovek, stariji gospodin, zove se Frensis Stoun (zapamtite to ime), i nakon malo predstavljanja i razmene reči zahvalnosti, Fransis vodi Mister Noa na svoju farmu, i tu počinje Mister Noova avantura...

Pošto ga odvede na farmu, saznajemo da gospodin Frensis ima nećaku po imenu Brenda, da mu je farma izolovana na nekom ostrvu, i da je Mister Noa oslobodio iz prdekane, kako bi ga unajmio da mu avionom prevozi kontigente lekovite biljke koja leči kožne bolesti (Zdravac? Koren Zdravca? – videćemo u nastavku). Međutim, Mister No tu biljku treba u tajnosti da prevozi, kako ga ne bi ukebale konkurentske, pretpostavljam, farmaceutske firme koje motre na Frensisovu farmu i dešavanja na njoj. Reklo bi se da je 50ih Zdravac bila poprilično zajebana biljka, čim su mnogi bacili oko na nju, a neki i život... ali, da li je zaista Zdravac u pitanju?

Dok ne otkrijemo da li je to Zdravac, i pre nego što se priča rasplamsa, Mister No je poslužen obilatom večerom u društvu Brende i gazda Frensisa, i tu se malo upoznavaju, sprdaju, Mister no, standardno, odvaljuje neke provale, prozivke, i večera se manje više, završi uz haha hihi, i već sledećeg dana, Mister No je džipom, sa Brendom za volanom, deportovan do plantaže, gde upoznaje indiose koji uzgajaju... Zdravac? Hm... videćemo...

Na plantaži, među indiosima uzgajivačima, Mister No upoznaje simpatičnog Maćada-predvodnika uzgajivača-fizikalaca, koji izgleda kao da je pobegao grobaru sa lopate, al’ ovako, vidi se da je dobar dečko, mukica... bori se za ’leba, pošteno. Maćado i njegova kamarila, dogovoraju se sa Mister Noom, da će očistiti teren od drveća i travuljine, i napraviti mu pistu za pajper, kad bude trebao da krene sa exportom robe. Dogovor je pao, svi srećni, a Mister No i Brenda, cepaju dalje, i stižu do zgrade u kojoj se obrađuje ’’Zdravac’’ i koju čuvaju naoružani stražari, što Mister Nou, nije nimalo čudno, i fasciniran je koliko mister Stoun drži do bezbednosti u proizvodnji te lekovite biljke. Nakon toga, Brenda Mister Noa poziva na piće kod nje, i to ni manje ni više, nego na kombinaciju burbona i vermuta uz kriškicu limuna... opa! Sex u najavi? – videćemo...

Ne, nećemo videti sex. Scena se već prebacuje na period od nedelju dana posle poziva na pićence, gde vidimo da je pista spremna, i Mister No već kreće u akciju rasturanja ’’Zdravca’’ po amazoniji. I sve teče tip top, i ’’egal’’, dok gospodin Frensis ne dodeli Mister Nou zadatak da paket ’’Zdravca’’ odnese izvesnom Gordonu Šejferu.

Nedugo zatim, Mister No je već u letu i stiže u Šejferov habitat u kojem ordiniraju indiosi i belci sa poprilično stondiranim i sa poremećenim grimasama izgubljenih u vrmenu i prostoru (ili je to samo dr Frankov crtež? Mada, ne bih rekao...). Mister No je opušten, ne obraća pažnju puno na okoliš i tu ekipu, već se ubrzo upoznaje sa Šejferom-poprilično markantnim bajom koji izgleda urađen ko karta za bioskop, i koji ga poziva na večeru, koju pilot ne odbija. I uskoro, nakon nekoliko opuštenih reči, dobrih zalogaja i kapljice, Šejfer, Mister Noa nudi cigarom, koja je produkt obrade misterioznog ’’Zdravca’’ – koji sad kontamo, uopšte nije Zdravac, već neki skank, i tu smo očevici scena iz najgoreg pakla droge... još ako dodamo dr Frankov oskudan i mračan crtež, narkomanska atmosfera je potpuna.

A s obzirom na haludže koje cepaju Mister Noa i Šejfera, izgleda da tu ima još ko zna kakvih supstanci u cigari, a možda i maka... svejedno, Mister No se budi sledećeg dana sa bradom od 4-5 dana (al’ to je verovatno posledica drugshocka), i počinje da razmišlja, što o haludžama, što o svojoj situaciji, i dolazi do saznanja, kad zbere sve događaje, a pogotovo Šejferovu ponudu cigarom, da se na Frensisovoj farmi ne radi o uzgoju Zdravca, već gudre... pa, majka mu stara, Mister No! Zar od početka nije bilo čudno, Frensis se preziva Stoun – Stound – Stoned... nomen est omen! Naravno da je Eskobar u pokušaju... jea, neminovno je da se sprema pičvajz na farmi nojeva starog Frensisa.

Rešen da zaustavi rasturanje droge, koju je i sam rasturao kao dostavljač, Mister No najpre ide da kaže Brendi o čemu se radi, i da mora da bega od ujaka Frensija, jer je lerdi. Brenda mu ne veruje i tera ga od sebe, govoreći mu svašta, ali u njenim očima vidi se da je i onda pod uticajima gudrovine svog ujaka/strica il’ šta joj već dođe, i zanimljivo je, u sceni kad Mister No do’vati Brendu za ruke, i kad joj kaže da mora da ga sasluša, prisustvujemo očajnoj sceni kriziranja u koju Brenda zapada. Strašne stvari! Ali i kad prevaziđe krizu, ona kad sasluša Mister Noa, koji joj obrazloži situaciju, ona mu i dalje ne veruje i napušta ga, i to u brzini, očigledno žureći da se ufiksa negde u tamnini, kako bi utolila svoju zukri. Užas.

Mister No, naravno, ništa ne preduzima da je zaustavi u nečem što je očigledno, već ide direktno u krevet, gde će blejati dok svi ne zaspu, a onda ide u pohod na laboratoriju, koju čuvaju naoružani stražari, ali nema veze, Mister No ide tamo da ih zaustavi u proizvodnji gudre, i da im jebe mamu, tako što će preko radio prijemnika, koji oni tamo imaju, da obavesti muriju, sve im ispriča, ostane anoniman, i pobegne sa mesta zločina ko zadnja đana. A Kako je zaključio da imaju radio prijemnik? Pa, tako što je video antenu da štrči iz zgrade... zanimljivo... a nije pomsilio da je možda tv ili običan radio... hm... opasan je taj Mister No.

Ipak, ne ide sve kako je planirano, dočepavanje radija neće ići lako, jer je laboratorija puna narko radnika, koji rade na proizvodnji trave droge (a verovatno se usput i fiksaju), i Mister No je prinuđen da se fajta sa njima, a u tom fajtu, nestaju i neki ljudski životi. Na kraju, par spravljača droge, Mister No pušta da pobegnu, uz konstataciju, ’’zar bi muriji bili zanimljivi kakvi kradljivci stoke (’’kradljivci stoke’’? – zaista Mister No?! – a to što svesno obrađuju drogu-to nema veze, i što su možda nešto i deknuli o te gudre kako bi rasturali u svom selu – i to nema veze? eeeee moj Mister No, jesi jaje).

Pošto završi sa sitnom dorgeraškom boranijom, Mister No, spreman da kidne sa ostrva, usput sreće ujka Frensisa i nadžankiranu Brendu, koji su krenuli put laboratorije, pošto su čuli vrisku, pisku i pucnjeve. Mister No, naoružan šmajserom, naređuje Frensisu da sa Brendom istupi iz džipa, i prizna da je diler gudrovine. Brenda je kao frapirana ujkinim priznanjem, a Frensis vadi utoku i tu koristi priliku da savata svoju nećaku i uzme je za taoca. Tad se situacija okreće u Frensisovu korist, i preteći pištoljem svojoj nećaki i Mister Nou, traži da ga Mister No svojim pajperom odbaci do narkomana Šejfera, s kojim će smisliti kako da se izvuče iz govana, iako je svestan da je Šejferov mozak, poprilično spržen od droge, i da ko zna kakve ideje mu mogu pasti na pamet-recimo da žive pod vodom, bez kiseonika, al’ nema veze, važno je ne pasti u prdekanu. Inače, svo to dilovanje droge je Frensis radio, kako bi svojoj nećaki obezbedio lagodan život, bez rada i motike. Al’ nije mu bio problem ni da toj nećaki uperi pištolj u bubreg, kad mu je dupe upalo u procep, toliko o ljubavi prema bližnjem. Čak ćemo u narednim stranicama videti, da preti Brendi kako će da je kokne, ali isto tako, videćemo da je Brenda poprilično stondirana, jer je čini se, ujkine reči, ne dotiču mnogo. Čak na kraju, kad se situacija završi tragično po Frensisa, Brenda kaže, ’’jes’ dilov’o drogu, al’ nije bio rđav čovek’’ – što jasno pokazuje koliko je i Brendi spržen mozak od droge. Onda sledi još nekoliko ludila, pošto Mister No ode da sa’rani ujaka Frensisa, jasno vidimo Brendu u avionu da mota (po položaju tela) vutru u džokavac, i to se vidi na još par kadrova, iako ne vidimo travu konkretno (normalno). Ono što sledi je da nakon nekoliko kilometara dijaloga o pranju savesti, Mister No ’’pali cigaru’’, a Brenda mu naprasno izjavljuje ljubavi i nudi brak, što čini da, pošto u tom trenu stižu grad, prave materijalnu štetu na hotelu, rušeći tablu sa nazivom hotela – što znači da je urađenost uhvatila maha, jer, bio je još grđi slučaj ponude za brak u epizodi ’’Bubnjevi u džungli’’, pa Mister No nije pravio ovakvu materijalnu štetu, što znači da je ovo urađeno pod uticajem droge, a to potvrđuje i scena kad Mister Noov avion sruši znak sa hotela, Brenda, sa pogledom pavijana i facom tapira, pita ’’šta je to sad?’’ – ’’sad je sve u redu.’’ – odgovara Mister No, sa idiotskim smeškom na licu.

I tako, uskoro pajper aterira, Mister No na kratko ponovo završi u prdekani, a pošto ga puste, on se nađe s Brendom, da bi se oprostili, jer se ona vraća u ameriku na svoje staro radno mesto u firmi Džons i Firbi, koja je bila neka vrsta azila za pse pedesetih godina. Uz malo suza oni se rastaju, Brenda piči na brod u suzama, Mister No ide da loče u kafani na slamku, i na crtu (mislim na ler) i tu je kraj ovoj priči.

Pouka: droga je smrt, pa makar i ona na prvi pogled najbezazlenija – tipa vutra.

Scenario/priča/realizacija: manje više sranje, u kojem se pokušalo pokazati kako je droga loša i kako ima loš uticaj na društvo, al’ ironično, pokazalo se suprotno – da je likovima do jaja kad su urađeni, da treba imati empatiju i samilost prema dilerima, i da ekipa koja rastura drogu u svoju korist i na štetu drugih ljudskih života, u principu, nisu rđavi ljudi.

Crtež: raspad sistema, al’ kakva priča, taki i strip.

Korica 1: dno / Korica 2: ko poster za neki turski ljubić.

Utisak: 2/10

Muchas personas se afeitan los pendejos.
Gringo
#151 Posted : 27. studenog 2019. 13:43:20(UTC)
Rank: Nova faca

Joined: 22.11.2019.(UTC)
Posts: 46
Location: Garotas
MISTER NO
Epizoda: Verakruz/Apolonijino Prokletstvo/Žrtveni zdenac
Napis’o: Ongaro the Kangaroo
Nacrtali: Moni boj/Pepito brat


Ako ništa drugo ova epizoda će ostati upamćena kao epizoda sa najbolje nacrtanim trebama ikad!UH! Koji stepen hota je ovde prisutan kad su riboni u pitanju, to je neverovatno, pa tek ekstra scene sexa sa glavnom protagonistkinjom u vodi, pa joj posle Mister No brije vugla, al ne da bi je kaznio jer je bila loša u sexu ili zato što se igraju nekih perverzija, pa kao ono, po ćeli da joj ga da-golden shower i slično... već... videćete već, kad budete čitali ovu epizodu.

I da, rezimiramo sad, znači, epizoda je high voltage avantura, sa istaknutim negativcima, extra ribonima i peripetijama po džungli. Glavni negativac Pepe Gaviljano je bilderčina, inspirisan fizičkom pojavom glumca/kečera Jesse Venture, i on u ovoj priči, potpomognut svojim jatacima, koji ga čekaju u veoma očuvanom džipu, bega iz mardelja u Meksiku, u nadi da će naći neku bičarku koja sebe naziva Veštica Masateka, i sa njom razreši neke neraščišćene račune koje ima. Međutim, Pepea stalno prati i crni vučjak, njegova noćna mora, koji mu nije davao mira, i koji ga je uhodio, zavij’o mu, dahtao i zapišavo pod prozorom dok je ovaj još bio u mrdelju, a sad tek pogotovo kad je zbegao iz zatvorskih ralja. Jer... čim se Pepe dočepao džipa koji ga je čekao, eto, i crnog vučjaka za kolima, koji kreće u stalkovanje Pepea. U međuvrmenu, i pre tog Pepeovog bekstva iz bajboka, Mister No je na putu sa aerodroma u Santa Konsepiteu ka Verakruzu, vozeći se džipom, jer mu je pajper bio na opravci, naišao na telesinu neke dandare koja je ležala oprućena na putu... I kako ga je Miki podigao da vidi o kome se radi, dandara je počela da ga oslovljava sa ’’Pedro’’, i molila ga da ode u Meridu, i potraži čoveka po imeni Santiago Lukas, i da mu pomene Vešticu Masateka... potom se dandara od iscrpljenosti onesvestila, jer je bila poprilično izranjavana i izmrcvarena kad ga je Miki našao. Mister No, brže bolje, poveze dandaru u bolnicu, al’ ovaj usput capne... a ispred bolnice bila murija, i kad vide Mister No, odma kreće trklj, te vide da je dandara riknula, ali srećom ne ćorkiraju Mister Noa, već on samo da izjavu i ode svojim poslom. U isto vreme neka dva dijabolika spazila su Mister Noa, kako dovozi dandaru u bolnicu, a ispostaviće se da je dnadara čovek kojeg su udesila ta dva dijabolika. U zentu, šta je dandara odrukala Mister Nou, dvojica dijabolika se usmere na Mister Noa, koji je odseo u lokalnom hotelu Verakruza, gde se već plaknuo i zapro prkno, kad neko mu zvoni na vrata. On, ogrnut samo peškirićem oko kare, otvori vrata, kad tamo jedan od dijabolika. Mister No, u fazonu, ovo ono, ’’šta oćeš derpe?’’-a dijabolik kreće da mu slaže neku čupri, kao ovo ono, ’’dandara mi bio ortak, ticaba iz kićablo’’... al’ Mister No ga izvali da laže, pa ga slema, i obuče se, spremi, i zapali napolje. Kad oseti da napolju ima još dijabolika koji ga prate, kud će šta će , Mister Nopobegne u bordel, jer razmišlja to je odlično mesto gde će da prska... al’ nažalost, ne bordel devojke, već dijabolike koji su opkoliki bordel, i to vatrogasnim crevom koje se nalazi u bordelu (verovatno neki od lokalnih vatrogasaca zaboravio kad se s bordelušama igrao ’’zmije i merdevina’’). Pošto se oslobodi dijabolika, u istom tom bordelu, sretne svog starog ortaka Aleksa Brejdija, starog bačaje iz njujorka – ujedno, to se ne govori u ovom stripu, al ovaj Mister Noov ortak Aleks Brejdi je jedan od od osnivača go-go dance muškog ansambla Chip&Dales. Svejedno, neki dogvori o druženju i susretima tu padaju, ovo ono... i rastanu se oni, a situacija se seli na ranč Pepea Gvalijana, gde on divlja, jer je tek izašao iz mardelja, i ne zna koga bi pre pljasnuo po bulji, da l’ svoje henčmene ili neku garotu, al’ opet svestan je da ga crni pas prati, i da itekako i on (Pepe) može biti taj koji će biti nagužen. Zato, Pepe seda za astal sa svojim muflonima, da vidi šta im valja činiti i po pitanju veštice i po pitanju džumare. Tu saznajemo da Pepe ima mentalne probleme-razumljivo, tri meseca je bio u zatvoru...dosta se saginjalo za sapunom, neki te zvali i Pepa Persa-oblačili te ko Betty Boop, drugi ti se tokom murijaškog trkelja ćelija, sakrivali sa kitom u bulji da ih ne ukebaju da su zgutali dopa u tonkuru... jebeno, pogotovo u slučaju Pepea, još ako znaš da te motri i veliki crni pas, uh čoveče... to je popriličan mindfuck! Elem belem, iz svih tih razloga, da bi se osvežio i revitalizirao od svih trauma, Pepe sa svojim mangašima planira da nađu vešticu Masateka, koja se, saznajemo, zove Marija Apolonija, u nameri da je opljačkaju, a verovatno odrade i gangbang bukake party pre nego što je opelješe, a zatim da razdele plen i kud koji mili moji...U scenam između Pepeove bleje na ranču, u hotelu gde je bio odseo Mister No, pojavljuje se rasna crnka, koja izgleda ko da je smiksana Monika Beluči i Medlin Stouv u jedno, i raspituje se za Mister Noa. No, Mr.No je izašao napolje i nije u hotelu, te ona ne odlučuje da ostavi ikakvu poruku već da ga sama nađe kasnije. Koliko kasnije, to ne znamo, al u večernjim satima, vidimo Mikija da je kod svog testesteronskog prijatelja Ace ’Lebca, al’ pošto ga nakon kraće spike i nekih lakonskih prozivki, napusti, Mister No se obrene na plaži, gde ga presreću svi dijabolici kojih se oslobdio ranije, i sad oće da mu jebu kevu. Al’ oće kurac! Sve što su mogli da urade je da Mister Noa za tuki vukupo, jer on ih je ubrzo sve savladao, na poprilično jebački način. Zatim je uzjahao jednog konja od dijabolika, i zapalio, u za dijabolike u nepoznatom pravcu. Sad da ne dužim, ostalo otkrijete sami. Misteriozna crnka je, saznaćete glavna protagonistkinja, i ključ cele misterija, koja će se obilato rasplamsati u drugom delu priče, pod nazivom – ’’Apolonijino prokletstvo’’. Sex Mister Noa i misterizone crnke koja ga je tražila u hotelu je u drugom delu priče... a obratite pažnju i na bričenje glave, prilično je sexy. U principu, priča je lascivna, i gde god da se pojave ženski likovi tokom stripa, sve miriše na sex!Neke poruke, ovaj strip nema. U pitanju je čista avantura, džungla, puškaranje, prcačina, pesničenje... a tu je i nabildovani sick fuck kojeg prati crni pas, u nameri da ga zguzi na smrt, Aleks Brejdi koji ima neke veze sa dijabolicima (videćete kakve)... Znači, svi elementi jednog brain offa i uživantske ekstaze su tu! Preporučljivo je da ovaj strip čitate u letnje vreme, i da kraj sebe, za svaki slučaj imate kakvu guzaru, koju će te privaliti, ako vas strip napali. A hoće! Epizoda je čist hot! Zanimljivosti: na 59 stranici ’’Žrtvenog zdenca’’, iako se grafički ne vidi, ali po Apolonijinom izrazu, vidimo da joj je Mister No, džarno cupi, ili lupio stenacpr.

Crtež: Hit kombinacija koja se više nikad nije ponovila
Korica: Čika Robi Di... svaki komentar je suvišan
Scenario/priča/realizacija: hot & cocky
Utisak: 8.5/10
Muchas personas se afeitan los pendejos.
Gringo
#152 Posted : 27. studenog 2019. 14:29:26(UTC)
Rank: Nova faca

Joined: 22.11.2019.(UTC)
Posts: 46
Location: Garotas
MISTER NO
Epizoda: Izgubljeno utvrđenje / Ukleta kula
Napis’o: Kaštelan Alfi
Nacrt’o: Bruno Šizika


Iako hronološki gledano, ovo ne predstavlja poslednji rad lepog brke Bruna na pilotu, u realnosti, ovo mu je bio poslednji strip na pilotu, i ujedno kraj saradnje na ovom junaku, jer je epizode ''Spora Osveta'' i ''Pilot Uragana, nacrtao znatno pre ove. A šta se zbilo... znači, Alfi je napisao epizodu, a on i Bruno su se u principu ok slagali, znači, izađu tu i tamo na pivo, odigra se koja partija domina, ’’čoveče ne ljuti se’’... al kad je rad u pitanju, obojica su bila posvećena radu do jaja! I sve je lepo krenulo, Bruno je epizodu započeo ok, govorio je sebi, ’’ovo će mi biti najbolje nacrtana epizoda do sada, ima da budem najbolji!’’ Međutim, u pregradnom delu kancelarije u kojoj Bruno obitava dok crta u Seržovom studiju, zazvoni mu crveni telefon – sprava, za koju znaš da kad zazvoni, znaš da te zove gazda Serž. I ništa, javi se Bruno, kad ono gazda.
Kaže: ’’Slušaj, svrati kod mene...’’
Šta će Bruno, ustane, uputi se hodnikom, zapli svoj lucky strike cigaro, i dođe u gazdin ofis. Unutra sisata plavokosa-sa frizurom ’’visoka punđa’’ - naočarka-sekretarica, Izvesna Lućija Bolonjezi di Kapri, rodjena u Toskani 1942.godine, u vreme kad joj je otac bio sa svojom jedinicom negde oko Brača, gde je prčio lokalni ženski živalj, i po svoj prilici, on dođe neki rod/predak Goxyju Cheeryju (s toga i ne čudi što Goxy voli Texa).
Lućija pokaza Brunu kažiprstom da uđe kod gazde u ofis. Bruno počeša jajca, kucne na vrata... ništa se ne čuje... Bruno opet kucne, kad se promoli gazdin glas: ’’AVANTI!’’
Uđe Bruno, a unutra sede Pepito Brat i Lepooki Sklavijani, koji gledaju negde u daljinu... hvataju inspiraciju, momentum... Gazda Serž, diže polako svoju glavu... kaže, ’’Sedi Bruno...’’
Bruno sede. –’’Izvol’te šefe?’’ - kaže Bruno- A Serž upita, polupospanog pogleda: ’’Oli šamar?’’ – A Bruno će, zbunjeno: ’’Que?’’- Tu se ubaci Pepito brat, -’’Šta ’’Que’’ budalo? Šta je ovo?’’ – i Pepito pred Bruna baci (tadašni) poslednji broj erotic & gay strip-magazina ’’Macho’’. – ’’Šta sa ovim?’’ – reče Bruno, a gazda Serž planu : ’’Basta, faccia di merda!’’ – Serž nastavi istim tonom: ’’Šta, ’’šta sa ovim’’, crtaš tu pederčine, kako jedan drugom đonglaju kare, prče se u žuto, i nose haltere... pa da l’ si ti normalan?’’ – i dodade: ’’I ne samo to... zar se nismo dogovorili da kad crtaš za mene, ne crtaš ni za koga drugoga! Šta ovo znači ludače? A?’’ - a Bruno će: ’’Ali šefe, ja... morao sam, mala mi je plata... u stvari, nije da se žalim, al’ kad već moram da se opravdam... ne mogu samo od pilota da živim...’’ – ’’A tako?’’ – reče Serž – ’’ Pa si morao baš pornjavu da izabereš da crtaš... funjaro jedna... i kažeš mala ti plata? Pa sad... pošto crtaš pornjavu, i što si prekršio dogovor, plata će ti biti još manja! Marš napolje sad!’’ – Na tren iznenađen, Bruno stade ko ukopan, a onda ga ophrva neka tuga i on pognute glave izađe iz ofisa, dok ga je pratio cinični smeh Pepita brata uz opasku: ’’Hihihihi – Bruno crta pedere, Bruno crta pedere...’’. Dok se sve to dešavalo, Lepooki Sklavijani je samo škiljavo promatrao celu situaciju, pušeći istovremeno svoje tri Davidoff cigare. Pošto je Bruno napustio Seržov ofis, a Pepito, počeo da se šlihta Seržu, kako bi on mogao da preuzme da crta korice za Zagora u nekoj skorijoj budućnosti, Sklavijani se izvukao ko puvanjak iz kancelarije, i izaputio se za Brunom. Uskoro ga je sustigao. Bruno je iza sebe začuo kašalj okorelog pušača. Sklavijani reče: ’’Heeej... Bruno---kah... kah--- vidim da si se potresao, i koliko si brzo napustio Seržov ofis... jesi li dobro?’’ – A Bruno: ’’Hvala ti što brineš Lepooki, druže moj, jesam se potresao, al’ nisam zbog toga brzo napustio Seržov ofis, nego mi se opako diže kara na Lućiju, pa sam morao brže bolje da napsutim kancelariju da me ne izvali da mi se naperio. Znaš... blam je...’’ – A Lepooki dodade: ’’Da, dobra je Lućija, prvoklasna Figa (što znači čkapi na italijanskom). Nego, šta ćeš sad da radiš Bruno, umanjiće ti platu za više od pola, znaš i sam kakav je lud, kad čuje da neko od ’’njegovih ljudi’’ radi za drugog, a da ne pominjem ako je u pitanju sexy žanr, a da ne pominjem homose... Hoćeš se povući sa Machoa i raditi full, samo za Serža?’’ – A Bruno će: ’’Ne znam Lepooki... ne razumem, na ’’Machou’’ sam radio u tajnosti, nije niko trebao da zna... a i da je neko od naših crtača video, razumeo bi zašto to crtam (zbog dodatne kinte-prim.aut.), ne vidim razloga, da bi me zbog toga, iko odrukao...’’ – a Lepooki će mudro: ’’Pa nije baš tako Bruno... znaš, krenuo sam za tobom, baš iz tog razloga, da... baš iz tog... razloga... da ti kažem da si odrukan!’’ – Bruno: ’’Odrukan? Ali kako od koga...? – Lepooki: ’’Pa... sve je počelo kad je Big Franko, po običaju, onog svog ’’satelita’’ Malog od Vile, iscimao da ide od crtača do crtača i iz kante za đubre vadi panele, i odnosi ih Big Franku, kako bi ih ovaj selektovao, i krao fore i precrtavao poze od drugih crtača.’’ – a Bruno: ’’To rade? Zamisli... auuuu... znači zato je Big Frenkiju tol’ko bolja anatomija nego moja. Piiii... ništa, Lepooki, nastavi, slušam te.’’ – Lepooki: ’’Pa ništa, s obzirom da je to standardni Frenkijev trkelj i lešinarenje Malog od Vile, sve je išlo OK, dok se Mali nije zatekao u ofisu Papa Gambinja, koji je upravo prelistavao taj sporni ’’Macho’’ magazin i usput igrao džepni bilijar. Mali od Vile je unutra video tvoj crtež, i tu ga je obuzeo neki infernalni plan pakosti... video je svoju priliku da tu može da napreduje.’’ – A Bruno: ’’Ma da l’ je moguće... i, Papito kadr na moje radove... piii... kakvo je vreme došlo... ništa nastavi Lepooki, šta je Mali uradio dalje?’’ – Lepooki: ’’Pa, ti znaš da ja radim na projektu koji ću da pustim u etar za 3-4 godine, najdalje, tipa, radi se o nekom Britancu, koji prči londonski vaginarijum i ubija zombije, al’ još nisam sasvim siguran kako će to funckionisati, pošto od tog glavnog lika kojeg razmišljam da nazovem Johnny Cat, pošto volim Johnnz Casha, pa kao u tom fazonu Cash-Cat... znašššš... kh—kah... a ćale od tog Johnnyja treba da bude kao neki dijabolik, koji spravlja te zombije... al’ ne znam videću još... ’’ – A Bruno: ’’Johnny Cat? – hah, a ubija Zombije? Ma daj Leppoki, ako će već da sesprdamo sa muzičarima nazovi ga Dog Dylan. Razumeš.. Bob-Dog, iako se ne rimuje, al’ kontaš na šta ciljam? Hah ha!’’ – Lepooki: ’’Haha---kako da ne... razmisliću o tome...’’ – Bruno: ’’Nego, daj, nastavi, šta je ona pičekitna Mali, naumio?’’ – Lepooki: ’’Pa taj projekat koji ti pominjem... meni trebaju crtači i crtači za korice, a najviše mi treba crtač za korice, i tu je Mali video svoju priliku, da se ušlihta Serđu, da odruka nekoga za nešto, i predstavi sebe kao dobrog za neki projekat, a u ovom slučaju, moj projekat. Tako je Mali tebe odrukao, da pored Serža, radiš i za drugog izdavača, plus da je to pornjava, plus da je crtaš loše, a ako treba Seržu neko za neki strip il’ koricu, on je slobadan i taze, tek izašao iz obuke Big Frenkija. A mogu ti reći, Mali dobro crta, šta više... al’ pazi, ovo nema veze sa tobom Bruno, al’ ja bi ga zaista uzo da mi radi korice za moj projekat...’’ – Bruno: ’’Da, razumem ja tebe... al’ taj Mali... da kaže da ja ne znam da crtam? Ne znam da crtam? Ne znam da crtam?!! – tu Bruno počinje da kipti i šutira aparat za gašenje požara u hodniku i da boksuje aparat za kafu i čokoladice. I u svom tom žaru, Lepooki fa uhvati za ruku: ’’Hej Bruno... ne šizi, polako, smiri se... nije vredno toga!’’ – a Bruno će: ’’Naravno da nije vredno toga! I Ne brini, neću Malim da prljam ruke, eno ti ga, neoštećenog, Lepooki, da ti crta Johnny Cata kad sazri... Ja ću završiti ovog Mister Noa, zbog truda Alfijevog, i jer ga volim ko druga, ali jedno znaj, čim to završim, idem odavde, daj oktaz! Jer bolje da nastavim i da crtam pederčine, nego da radim sa takvim i nožozabijačima u leđa! Vidimo se Lepooki.’’ – I tu Bruno napusti Sklavijanija, koji ga gledaše čkiljavo i u tišini praznog hodnika.


I tako je i bilo, Bruno je smandrljao ostatak stripa Izgubljeno utvrđenje / Ukleta kula, da budemo precizniji, od stranice br.147 pa do kraja stripa, kreće Brunovo pišanje po uratku, od kojeg je i Alfiju pripala muka, da je morao da pobegne kod Aleksandra Đankoze u bungalov na Siciliji, gde se smirivao i došao na ideju kako da još bolje razvije svoj serijal Marti Misterija, i da definitivno napusti Mister Noa.


Bruno's gone wild


Nego da se mi vratimo Brunu, pošto je smandrljao strip, koji ne samo da nije bio najbolji u smislu crteža, nego nije bio ni nacrtan po scenariju kako je Alfi pisao (zbog čega je ovom i u najvećoj meri pripala muka), već je Bruno, utapajući se u čajevima od maka, crtao onako kako su ga fleševi pičili, tako da se u poslednjih 30 i kusur strana stripa, stvarno moglo videti svakavkih ludorija.

Po završetku rada, ne samo da je Bruno dobio otkaz, nego i batine od Ateš Feridže, Seržove desne ruke. Ali, Serž je ipak izdao tu epizodu Mister Noa, jer je ipak bio zadivljen artističkim vizijama Bruna. Pustio je suzu-jer bio je kvalitetan mali-al’ previše se okuražio da radi za drugoga, i to je ono što je dovelo do kraha saradnje i suza i emocija. Ali to nije dugo trajalo kod Serža, jer biznis je biznis, i ima tu mnogo drugih stvari o kojima biznismen mora da razmišlja, a to nisu emocije i suze. S druge strane, iz rispekta prema Brunu, Sklavijano je svog novog lika nazvao po Brunovom predlošku, samo izmenivši redosled reči u imenu.


Sporni strip, zbog kojeg je Bruno dobio otkaz.


A Bruno... da, Bruno... hodajući hodnicima praznog Seržovog hodnika, iz muškog wc-a, začu promukli glas. – ’’Ks...Pst.. Bruno... hej!’’ – Bruno: ’’Da?’’ – ’’Glas: ’’Hej, čuj... dodži, dodži ’vamo!’’ – Bruno se približi i uže u Wc, a tamo bleje, Ado Berar i Milo Kaco, duvaju vutro. Kaže Milo: ’’Hkf...(duva)... ćujem.... dobio si otkaza Bruno...’’ – Bruno: ’’A jesam Milo... idem odavde... šta ćeš... vraćam se na rad na ’’Machou’’... verovatno ću ostatak karijere provesti u crtanju pederčina kako se guziče... sigh... daj dim (šapatom)...’’ – Milo: ’’Evo ti... (šapatom) ... A daj ragaco, glavu gore, čuj... ’’pederčine koje se guziče’’... šta će ti to.... slušaj...’’ – ’’Bruno: ’’Šta?’’ – u to se ubaci Ado: ’’Milo i ja imamo nov projekat... zvaće se Ken. A pošto Millo voli da se potpisuje ’’Parkericama’’, to će tom novom liku biti prezime. Ja ću uglavnom da pišem, ali pisaće i Millo. Al’ isto tako, Milo će i da crta, ali onda nećemo moći tako brzo da kompletiramo stripa...’’ – Ubacuje se Milo: ’’Da, ragaco, što kaže Ado... da... zato, mislili smo da pitamo tebe, da li ti hoćeš s nama radiš , da crtaš. Western je u pitanju. Al ne ono ko derpe Tex, nego pravi, ozbiljan, što te izuva iz čizama. Ko Djangova gitara!’’ – Bruno: ’’Može! Kad počinjemo?’’ – i svi prasnuše u smeh, jer je trava počela da ih radi.

Svejedno, tako se Bruno spasao od doživotnog crtanja homo pornjave, a život je tekao dalje. 1986.godine. Lućija se podala Robi Diju na fotokopir mašini, i na kojoj ih je ukebao Mali od Vile, i odrukao ih Serđu. Zato je Lućija dobila otkaz, Robi je ’’slučajno’’ povredio ruku kojom crta, kad je jedne večeri sreo Ateš Feridžu u jednoj mračnoj uličici, a Mali od Vile je počeo da radi korice za Sklavijanijev novi projekat.

Crtež: Recite Ne! Drogama i alkoholu
Korica: Pre batinjanja Bruna/ Posle batinjanja Bruna
Scenario/priča/realizacija: Recite Ne! Drogama i alkoholu
Utisak: 2/10

Muchas personas se afeitan los pendejos.
Gringo
#153 Posted : 27. studenog 2019. 14:33:36(UTC)
Rank: Nova faca

Joined: 22.11.2019.(UTC)
Posts: 46
Location: Garotas


MISTER NO
Epizoda: Samoubilački Napad/Etrurski Demon/Baukova usta
Napis’o: Serž
Nacrt’o: Robi Di

Mister No ima susret sa Patrišom, i sve miriše na seks, al’ kad neki klošar bitanga, Patriši proda neku grnčariju pod etiketom da je to neki vredni artefakt, Mister No skonta da je roba bofl, i krene da piči bitangu. I bitanga pobegne. Kasnije, situacija se smiri, Mister No i Pat, završe pićence, kreću napolje, hotelska soba im se smeši... Mister No u svojoj glavi već čuje kako će da škripi krevet kad nagrune na Patrišu... ali Miki No nije ni svestan da će sad umesto kreveta da zaškripe njegove kosti, jer klošar bitanga koji je malopre zbegao, ima drugare, sa kojima se vraća na mesto drame, i Mikiju pravi sačekušu. U sačekuši, bitanga i njegovi pajštai navatavaju Miste Noa, i tu ga izlemaju ko soma. Patriša nešto vrišti, kao ’’nemojte njega, bolje mene-ne nosim gaće’’, ovi nešto kao, latentni prstenac da tiću... ovo ono, i na kraju bitanga i co., pobegnu. Patriša šatro kuka, ovo ono, Mister No u nesvesti.... sledeća scena, Miki se budi u bolnici, pa kreće malo objašnjavanja otkud tu... blah blah... I kad se situacija smiri, Miki, inspirisan lažnom grnčarijom zbog koje je dobio batine, počinje Patriši da priča o svojim ratnim danima, kad je bio u italiji, gde se puškarao sa švabama, i kako je zveknuo neku italijansku koku, koja je, ispostaviće se, kvislinška kučka... i kako se borio protiv neke švapske zalizane pederčine koji se maskirao u budalu i pucao po kraju na američke vojnike pod parolom, ’’ko ih jebe što su radoznali, i guraju nos u prkno, koje mnogo mračno i isto tako jako smrdi’’... A to je uradio i Mister No, zato što mu je par tih ortaka vojnika njuškala, završilo u blatu sedrenika. Al’ Mister No, ko i uvek, uspeo je da završi situaciju, pohvata sve konce i skenja negativce. Poenta priče je da je to sve Patriši ispričao, da je naloži na temu o arheologiji, kako bi je obrlatio da je lakše zvekne, i to na bolničkom krevetu... u čemu će i uspeti... a tu je i jedna rasna crnka, medicinska sestra, koju je Mister No, već ranije, kad je došao svesti u bolnici, pljasno po bulji, i koja je napaljena do bola, i koja će im se u jednom trenu sigurno pridružiti u threesomu.

Crtež: Vrh
Korica: Ok
Scenario/priča/realizacija: solidno.
Utisak: 7/10

Muchas personas se afeitan los pendejos.
Gringo
#154 Posted : 27. studenog 2019. 14:37:06(UTC)
Rank: Nova faca

Joined: 22.11.2019.(UTC)
Posts: 46
Location: Garotas
MISTER NO
Epizoda: Bez Milosti / Put u Smrt
Napis’o: Kaštelan Alfi
Nacrt’o: Robi T.


Uvek su me ložile one tri crveno-fenjerke, koje su ’’samo’’ dobre drugarice Mister Noa. Ko god da ih je crtao, uvek su delovalo vrelo! Dizo je naravno bio najbolji, jer on kako crta žene, utegnuta dupeta, nabrekle sike, nema šanse da ti ne bude zapet ko zapata. A ni Robi T. nije omano u prikazi tih simpatičnih fufica. Pored njih tu je i narko diler Bispo.

Priča kaže da Mister No, pošto zapadne u klinč oko nekih dugovanja sa lokalnim Manauškim kulovima, završi u rudniku gde se kopa žuto (al’ ne povezujte to sa Bispom, nije to), i gde treba da nađe nekog ortaka Rodrigeza. Našalost, umesto ortaka, Mister No se uvali u vnago, pošto dođe u sukob sa lokalnim kopačima siledžijama i izvesnim in-charge-drkošom, pukovnikom De Murom, i maltene završi na stubu za linč, sa kojeg ga spašava ni manje ni više, nego narko Bispo. Ipak, Bispo sa misterom ima nerazjašnjenih računa, još kad mu je u epizodi ’’Čovek koji je previše znao’’, Mister No, raspršio svu gudru koju je spremao da diluje. Sad, kako bi se odužio, i za gudru, i što mu je Bispo spaso život, Mister No će morati da nađe upravo svog ortaka Ze Rodrigeza, koji mora biti likvidiran od strane De Mure i Bispa, jer je Ze Rodrigez ušao u posed veće količine žutog i boljeg tla za okop. Zbog toga, Mura i narko Bispo, žele da ga roknu i preuzmu njegovu žicu za okop. Mister No, naravno odbija, al kad mu Bispo pokaže da kao hostidže drži Mister Noove tri fufy drugarice u bordelu iz pakla, Mister Nou nema druge nego da prihvati da ide da istrkeljiše put do Ze Rodrigeza, i to kroz džunglu, u pratnji 7 Murinih gorila. A kad nađe Rodrigeza, treba da ga rebne u vugla, i da je donese Narko Bispu i Muri, kao dokaz da je problem pod imenom Ze Rodrigez uklonjen. I, u prvoj svesci prvog dela, to je to, nema mnogo akcije. Priča se prekida kad ekipa od sedmoro dolazi po Mister Noa da krenu na put...naravno, kraju prethodi malo pesničnenja i Mister Noovskog foliranja.

Drugi deo priče se već seli u džunglu, i veći deo strip je konstantna akcija, rešetanje, brutala, ali i naiva, razvodnjavvanje. Iskreno, sve je nekako previše plitko u drugoj polovini stripa drugog dela. Murine gorile jako brzo i naivno završe svoje živote u džungli. Čak i Ze Rodrigez, kojeg Mura i Narko Bispo predstavljaju kao nekog opakog baju koji je prodrmao jaku žutu žicu, u biti, sa ona svoja da bolida koji ga prate, deluje ko klošar.

U međuvremenu, dok Murini ljudi ginu, i dok se Ze batrga po džungli, u rudniku izbijaju pobune, i pušketanja između kopača i Murinih ljudi. Nakon tih brutalnih scena ubijanja tandžarama, vraćamo se u džunglu, gde su na ovaj il onaj način svi Murini ljudi capnuli, a Mister No se nalazi sa Zeom, u selu indiosa. Tu saznajemo da su indiosi džankiji, a i sam Ze je pod uticajem vutre, i po scenama u kojima su prikazane Zeove grimase gnušanja i glavobolje, vidi se da pre toga nije probao travu. Mister Noova reakcija na drogu je opuštena, a onda kad se potegne priča o misonaru, koji je bio u selu indiosa i pomagao im, a koji je otišao i zbog kojeg svi indiosi mnogo žale, stvar se rasplamsava pošto im poglavica indiosa pokaže sliku sa tim misionarom. Mister No zna o kome je reč.
Vraćamo se u Siera Peladu...
Vodi se konverzacija između Mure i Bispa, i saznajemo da Mura hoće da kokne jednu od Mister Noovih fufy drugarica. Budala, da je ubije? Zar nije jednostavnije da je istrsi, i oslobodi se negativne energije? S obzirom da je Pelada u deficitu sa dobrom pičetinom, trs je mnogo ekonomičnija solucija. Srećom, Narko Bispo ga odvraća od toga, a u isto vreme na scenu stupa Mister No, da im jebe mamu. Umesto glave Ze Rodrigeza, Mister No donosi knjigu u kojoj se nalazi slika dotične osobe za kojom žale indiosi. Narko Bispo to vidi, shvata ko je na slici i pršnjava. Muro, videvši to i takođe , flipnuvši, potegne utoku da kokne Mister No, al’ Narko Bispo se istripuje, i da l’ iz besa il pod uticajem gudre (kojom su se on i Mura ranije radili), on ispesniči Muru i obori ga na zemlju... a onda kreće pravdanje Mister Nou, zašto, kako on i indiosi, i te fore, da ne otkrivam sve... i da skratim, očigledno mozga načetom drogom, kad se Narko Bispo ispravda Mister Nou, on mu zapreti da će da ga kokne, zajedno sa njegove tri drugarice, al’ ne lezi vraže! Mura se povampiri, potegne štoljpi... Bispo ga razoruža, kreće masakr jednog čoveka! Sasipanje polovine šaržera u drob De Mure... haos! Nakon toga, da l’ zato što ga je napustilo dejstvo droge il što je priča trash, Narko Bispo pušta Mister Noa i tri devojke da piče kući, a Narko Bispo uz fol i laži da je bio De Murina žrtva, preuzima rudnik, i najeverovatnije žuto iz rudnika više neće biti zlato, već ono drugo žuto... i biće hiljade nargila za isto tol’ko krembila.

Zanimljivo je da je i u ovoj priči, Mister No pokazao ravnodušnost prema dileru i drogošima...

Crtež: Osim Robija T-ija, prisutno je da su mu u crtanju pomagali i Montizuma, Robi Di, Moni boj... drugim rečima, ili je toliko malo vremena bilo da se ovo sve nacrta, ili je bila neka žurka gde se crtalo kako se stiglo- i da je svako po malo nešto nacrtao , dok se šenlučilo uz piće, čips i bičiz.

Korice: Ok
Scenario/priča/realizacija: bahanalija
Utisak: 5/10

Muchas personas se afeitan los pendejos.
Gringo
#155 Posted : 27. studenog 2019. 14:40:25(UTC)
Rank: Nova faca

Joined: 22.11.2019.(UTC)
Posts: 46
Location: Garotas


MISTER NO
Epizoda: Džungla
Napis’o: Serž
Nacrt’o: Robi Di


Mister No u koloru! Uživancija na maksimumu, a crta – Robi Di, italijanski Mebijus i italijanski Nil Adams! Kralj! Čovek koji živi za strip i dobre pičoke, šmekerčina od glave do pete! A što se stripa tiče, akcija non stop, prava ona staroškolska. Mister No i Kruger dolaze u džunglu, gde se nalaze sa sexy Patrišom, i gde je glat mogao pasti kakav threesome, ekipa se ipak odlučuje istražiti slučaj teretnog aviona koji se srušio pre određenog vremena na lokaciji gde nalaze Patrišu. Tu saznaju da je Patriša ’’zarobljenik’’ u toj olupini od strane lokalnih indiosa, jer avion koji se srušio prevozio je i neke drevne figurice koje su Patriši kao arheologu od velikog značaja, al kako indiosi smatraju avion svetim objektom, oni ne daju Patriši niti da uzme figurice niti da napusti avion. Međutim, dolaskom Mister Noa i Krugera, stvari poprimaju drugačiji obrt... Mister No i Kruger saznaju da je Patriša ubedila indiose da će doći nebeski bogovi na mesto srušenog aviona i da će ga oni ponovo podići da leti, a ti bogovi su Mister No i Kruger.... i tu cela zavrzlama poprima akcijaški oblik.

U globalu, epizoda je ok, odlično nacrtana, i zanimljiva za čitanje u jednom dahu. Ipak, da je originalna i nije baš. Strip je za osnovu imao film : On the Isle of Samoa (1950)


Al’ kažem, lepo je nacrtan i sve to. I može da prođe, onako, sa lepom ocenom.

Crtež: Čista ko suza 10ka.
Korica: Ok
Scenario/priča/realizacija: Ok. Solidno.
Utisak: 8/10

Muchas personas se afeitan los pendejos.
Spock
#156 Posted : 28. studenog 2019. 9:29:55(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 411
Location: Makarska
Nakon što nas je član "Gringo" svojim originalnim komentarima podsjetio na neke epizode najluđeg pilota, ja nastavljam dalje kronološki gdje sam stao! Smile




MN LIB 24: Eldorado (SR 47b/48/49a, VCBMN 7, LMS 662/663)

Broj stranica: 196

Scenarij: Alfredo Castelli
Crtež: Vicenzo Monti & Luigi Merati
Naslovnice: Gallieno Ferri

Zanimljivosti: Sherlock
- Castelli nas ovaj put vodi u kolumbijske Ande, departman Putumayo.
- Chibche su bili najrazvijeniji narod Kolumbije s razvijenom poljoprivredom, tkalaštvom i lončarstvom. Znali su topiti i lijevati zlato i bakar, te proizvoditi lijepe ornamente. Chibcha država koju je Gonzalo Jiménez de Quesada, španjolski konkvistador, osvojio između 1536. i 1541. udarila je temelje suvremenoj Kolumbiji. Ta država počivala je na jedinstvu saveza plemena. Bilo ih je 25 u 5 nezavisnih federacija od kojih je najbitnija konfederacija pod imenom Bacatá (ili) Bogotá, odnosno 20 plemena pod vodstvom zipe.
- Izgubljeni narod govori kečuanskim jezikom (Quechua), odnosno jezikom starih Inka, a danas postoje 44 kečua jezika kojima u Južnoj Americi govori 7-14 milijuna ljudi.
- Istina je i da je narodu Chibcha (također se nazivaju Muisca) poslanik bogova bio Bochica bijele boje kože. Osim što je bio bijelac, nosio je i bradu. Prema legendi bio je osnivač njihove civilizacije, donio zakone i naučio ih obradi zemlje i drugim vještinama. Svakako zanimljiv detalj za sve ljubitelje alternativne povijesti.
Spomenik Bochici u kolumbijskom gradu Cuítiva:


- Castelli se u stripu referira na prethodne epizode: Nolittinu MN LIB 7: Rio Negro i svoje: MN LIB 11: Otok magije, MN LIB 15: El Loco i MN LIB 18: Asfaltna oštrica.
- U Libellus izdanju na 178. str. je ubačena zadnja, a na 179. prva sličica zbog perfekcionističkog običaja ekipe iz Libellusa da stvori privid neprekidnosti priče tamo gdje u originalu završava i počinje slijedeći broj.

Kratki sadržaj:
Mister No prihvaća ponudu arheologa Cubillasa da mu se pridruži u pronalasku Eldorada. U Andama pronalaze pleme Chibche koje navodno krije tajnu mitskog Eldorada.

Komentar:
Ponovno čitanje ove priče mi je malo umanjilo onaj dosadašnji odličan dojam kojeg sam imao. I dalje je to vrlo dobra pustolovina, ali ima tu nelogičnosti i detalja koji umanjuju ukupan dojam.
Pa krenimo od početka koji je baš onakav kakav volim - "kastelijevski". Obožavam ta njegova povijesna predavanja "na rubu znanosti" gdje ne znaš gdje završavaju stvarne povijesne činjenice, a gdje počinje fikcija. Provjerio sam sve te povijesne činjenice iznesene u stripu, čak i imena konkvistadora (koliko sam mogao) i sve štima. Jedino protivničko pleme Cayabe nisam pronašao, ali oni svakako pripadaju narodu Chibcha, pa to ne gledam kao krivi podatak. Volim kad scenarist istraži temu o kojoj piše, a ne da se razbacuje glupostima, tako za uvodni dio nemam nekih zamjerki - upravo suprotno.
Traženje izgubljenog Eldorada po bespućima kolumbijskih Anda je uzbudljivo, ali i začinjeno nekim nelogičnostima, kao mumificirano tijelo konkvistadora koje, iz nekog razloga, stoji uspravno i činjenica da su Mister No i Cubillas ponijeli samo jednu čuturicu vode sa sobom. Uspravno mumificirano tijelo konkvistadora se još i da objasniti djelovanjem domorodačkih plemena, ali čuturica. Pa Mister No puši cijelo vrijeme boravka u selu, a nije riječ o boravku od nekoliko dana. Znači, cigarete je ponio, a vodu ne!
Dolaskom u selo i pojavom tajanstvenog plemena, priča još ne gubi na uzbudljivosti i zanimljivosti. Nažalost, situacija se mijenja kada dolazi od obračuna između Chibcha i Cayaba. U stripu je ta "epska" bitka prikazana kao da ratnika ima na tisuće, s obzirom koliko i kako ginu, a selo ne bi trebalo biti veliko s obzirom na prikaz u stripu, a i kompletnu situaciju. Također, Castelli ne bi bio on da ne ubaci neke nadnaravne elemente. U ovom slučaju ti elementi su zastrašujući, ali kasnije sve više doprinose ukupnoj neuvjerljivosti scenarija. Na početku zastrašujući i nepobjedivi "Žderači smrti" su se pretvorili u nekakvu vrstu sporohodnih zombija, pa se Mister No poigrava s njima. Ti "Žderači" su me podsjetili na Nolittinu epizodu MN LIB 17: Bog jaguar (SR 34/35), iako se Castelli (Mister No) u stripu nije referirao na nju.
Sam kraj, gdje našim junacima zipa konačno pokaže mitski Eldorado u svom punom sjaju popravlja dojam i daje lekciju bjelačkoj pohlepi i želji za bogatstvom.



Crtež solidan. Monti i Merati si odgovaraju stilom, pa se lijepo nadopunjuju. Merati više pomaže u drugom dijelu priče, pa se tu može vidjeti razlika u stilu u odnosu na početak. To se posebice odnosi na prikaz zbivanja u selu i bitku. Svejedno, bolje da je tako, budući da je Meratijev crtež tamniji i mračniji. Ono što je posebno loše je karikaturistički prikaz stare vještice, a i svi Indiosi su prikazani jednakima, baš kao i sve žene u plemenu, a mislim da je to Meratijev grijeh, odnosno da je baš on crtao sve žitelje plemena. Naslovnice solidne, pogotovo prva. Unatoč krivom prikazu kostura, uistinu izaziva misterioznim i zastrašujućim elementima.

Mister Noovo prisjećanje na još jednu ratnu epizodu:


(priča: 9,  scenarij: 6, crtež: 8, naslovnice: 8) - 77%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#157 Posted : 21. siječnja 2020. 6:43:28(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 411
Location: Makarska



MN LIB 25: Smrtonosni teret B-24 (SR 49b/50/51a, VCBMN 8, LMS 670/671/672)

Broj stranica: 216

Scenarij: Alfredo Castelli
Crtež: Franco Bignotti
Naslovnice: Gallieno Ferri

Zanimljivosti: Sherlock
- Drugo pojavljivanje fatalne Dalie, CIA agentice i žene koja je iz prve uspjela navući Mister Noa na zaruke. Ovaj put se u Libellusovom izdanju zove Delia, iako se u prvom pojavljivanju (MN LIB 14: Tajanstveni grad) zove standardno Dalia.
- Konačno saznajemo Mister Noovo ime i prezime - Jerry Drake:


- Prvo pojavljivanje prevaranta i bivšeg svećenika O'Bispa.
- U prvih 25 epizoda ovo je već peti put da se radnja odvija u Kolumbiji, s tim da je četiri puta naš pilot sletio u glavni grad - Bogotu.
- Mister No prvi put do sada u serijalu nema problema s mušterijom, koji ne da ga nije uvukao u probleme, već mu je ostavio ogromnu napojnicu. Ne, ovaj put nije krivotvoreni novac. ;-)
- Castelli nas ovaj put najprije vodi u Santarém, grad na rijeci Amazoni, smješten 800 km nizvodno od Manausa.
Nakon toga nas još jednom vodi u Bogotu, pa je red da saznamo neke nove zanimljivosti o tom gradu i Kolumbiji. S obzirom koliko je već puta naš pilot bio u Bogoti, njegovi čitatelji su pravi eksperti po pitanju znanja o tom gradu
Završnica priče se odvija na pograničnom području Kolumbije (Puerto Mirana) i Brazila (Vila Bittencourt).

Kratki sadržaj:
Ponovno namagarčen od strane zanosne Dalie, Mister No, ne znajući, opet radi za CIA-u. Ovaj put mora naći njihovog bivšeg agenta koji je eliminirao sve svoje kolege na tom području i kojem se nakon toga gubi svaki trag.

Komentar:
Castellijeve priče često pate od iste boljke, a to je neuvjerljiv rasplet. Kod Martyja je to donekle razumljivo s obzirom na najčešće fantastične teme koja se kose sa standardnom povijesnim zbiljom, pa je pisac limitiran s mogućim razrješenjima. Kod Mister Noa situacija je povoljnija po tom pitanju, pogotovo kad je u pitanju jedna ovakva "realna" priča. I to se ovdje upravo potvrđuje. Castelli je sve skoro savršeno posložio. Da, skoro!
Kao u većini svojih priča ovdje imamo isforsirani završetak u vidu plemena Indiosa koje Mister No izvlači kao as iz rukava i koji spremno riskiraju živote za njega. Ovdje su Castelliju poslužili kao svojevrsni "deux ex machina" - nažalost neprimjeren s obzirom na zaplet i kulminaciju priče.
Još neke sitnije nelogičnosti ubijaju ukupan dojam, ali mislim da to nije Castellijeva krivica, barem ne većinom. Pretpostavljam da Bignotti nije dobro nacrtao Castellijeve zamisli. To se odnosi najviše na akcijske dijelove (npr. kad Mister No zaskoči CIA-ine agente skokom s kuće ili kod zasjede nakon izlaska iz kafića u Bogoti). Pravi primjer nemara je Hans Martin, uzročnik svih pilotovih nevolja u ovoj epizodi koji niti malo ne sliči osobi s fotografije koja bi trebala biti jedini trag kojim Mister No raspolaže. Ne samo da lice nije isto, već lik na fotografiji ima kovrčavu kosu, dok Martin ravnu, masnu. Mislim, ta slika je inicijalni faktor potrage, a time i jedan od glavnih elemenata -priče!

Hans Martin na fotografiji i u akciji (Bignotti, nije mi jasno!???):


Takve stvari se lako mogu izbjeći i prava je šteta što uvelike umanjuju ukupan dojam koji je na mene ostavila ova u mnogim elementima odlična epizoda.
Veliki plus ove epizode, uz zanimljiv namješteni boksački meč i prevaranta O'Bispoa, je bivši inspektor Uriarte.
Tragičan lik koji je, unatoč svim manama, veliki pozitivac i glavno obilježje ove priče. Smio i neočekivan potez Castellija koji preko njega demonstrira pakao ovisnosti čime jasno šalje poruku mlađim čitateljima.

Uriarte:


Uz šokantnog inspektora i herionskog ovisnika Uriartea, poglavito bih istaknuo polagano i pitko razvijanje priče s dosta uzbudljivih, pa i iznenađujućih elemenata. Najsvjetlija točka završnice je pilotovo taktičko zavaravanje agenata CIA-e. Unatoč tome što sam već nekoliko puta pročitao ovu epizodu, tu me je Castelli ponovno uspio iznenaditi. Potpuno neočekivani potez naivnog pilota koji tako lako upada u probleme začaran lijepim okicama i drugim blagodatima ljepšeg spola.

Bignottiju ovdje ide palac dolje. Već sam iznad objasnio razloge. Daleko je ispod svojih mogućnosti, statičan, ekstremno loš crtež u akcijskim scenama.
Naslovnice, izuzev druge, baš i nemaju veze s pričom. Prva bi odgovarala Zagoru, druga solidna, treća efektna i najbolja, ali navodi na kriva očekivanja, budući da u epizodi nema ni kostura, ni olupine. Ima B-24, ali u voznom stanju.

Dalia:


(priča: 7,  scenarij: 9, crtež: 6, naslovnice: 5) - 71%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#158 Posted : 23. siječnja 2020. 20:34:33(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 411
Location: Makarska


MN LIB 96: Kolumbijac (SR 216, SD 16)

Broj stranica: 94

Scenarij: Roberto Dal Pra`
Crtež: Lucca Dell`Uomo
Naslovnice: Roberto Diso

Kratki sadržaj
Braneći dječačića od nasilnog mafijaša, Mister No završi u zatvoru. Nakon što ga iz zatvora izvuče majka tog dječaka i zamoli da joj pronađe muža, Mister No će otputovati u Kolumbiju, gdje će se morati obračunati s narkokartelom.


Komentar:
Ajme koji odron od epizode! To posebno dolazi do izražaja kad se, kao ja, prebaciš s čitanja početnog perioda na ove nedavno izdane od Libellusa i naletiš na ovako nešto. Katastrofa!

Glavna postavka priče glupa, a scenarij kao da je pisalo dijete od šest godina. Užas! Pa tu ništa ne štima! Sve se svelo na to da nas scenarist drži u neizvjesnosti tko je taj Pedro i koja je njegova tajna, kad ono - šok i nevjerica. Ma kakva ideja? I onda počneš razmišljati o postupcima likova vezano za njegovu ulogu u svemu. Pa još završetak! Ajme majko!

Prije ove epizode, a nakon afričkog ciklusa je uslijedio dosta dobar i kvalitetan niz epizoda, ali ovo nije ni sjena toga.

U jednom trenutku ovaj redikul od scenariste (srećom pa mu je ovo jedina epizoda) je pokušao stvoriti dojam kontinuiteta, spomenuvši Mister Noovo preživljavanje nakon avionske nesreće u Andama (MN LIB 93: Preživjeli), ali uzalud kad je sve drugo zabrljao. Meni se čini da je taj lik pročitao tek nekoliko zadnjih stripova ovog junaka prije nego je ovo nedjelo napisao. Da je bolje upoznat sa serijalom znao bi kako izgleda Mister Noova borba sa suparnicima. Kakve su to sada borilačke vještine? Pilot se ovdje u obračunima ponaša kao lik iz kretenskih superherojskih filmova (ili stripova).

Nadalje, nakon što je sletio u Bogotu, nije se začudio kako ne pada kiša, budući da svaki put kada tamo sleti počne kiša. Bogota je inače grad s ogromnom količinom kiše, pa su se prethodni scenaristi uvijek znali našaliti na taj način. Ukratko, nema šanse da Mister No ne bi prokomentirao kako ne pada kiša!

Mislim, ove situacije bih progutao da priča ima ikakva smisla, ali ovako...

Dell''Uomo nije neki majstor, ali mislim da je i njemu bilo jasno kakvo smeće crta, pa je odradio ovo uz minimalan trud. Naslovnica zanimljiva.

(priča: 1, scenarij: 1, crtež: 5, naslovnica: 7) - 28%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#159 Posted : 24. siječnja 2020. 15:51:24(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 411
Location: Makarska


MN LIB 97: Dvoje na nišanu (SR 217, SD 17)

Broj stranica: 94

Scenarij: Luigi Mignacco
Crtež: Stefano & Domenico Di Vitto
Naslovnica: Roberto Diso

Kratki sadržaj:
Mister No je u misiji pokazivanja ljepota Manausa zgodnoj turistkinji Penny Prescott. Navečer, na povratku iz krčme, u Penny se zaleti jedan lik, pri čemu dolazi do zamjene fotoaparata. Budući da određenim mutnim tipovima toliko smeta ono što se nalazi na filmu tog fotoaparata da ne prezaju od ubojstva bilo koga povezana s tim, Jerry i Penny se nađu u nevolji do grla.

Komentar:
Za razliku od prethodne katastrofe od epizode, omraženi Mignacco pokazuje kako se piše jedna kratka, lagana, nepretenciozna filler epizoda. Po pitanju priče upotrebljen je klasični klišeizirani model zamjene nečega za čime zločinci tragaju. Ovdje se radi o fotoaparatu. Unatoč tome što je teško povjerovati u takvu slučajnost da dvoje ljudi imaju potpuno iste aparate (što se i u stripu naglašava) to nikako nije nemoguće, pogotovo kada se stavi u kontekst pedesetih godina prošlog stoljeća. Sigurno su tada takvi aparati bili rijetkost, a posebno broj modela na tržištu. U stripu se spominje da je fotoaparat poznate marke Leica, a jednoj bogatašica i jednom novinaru koji živi od toga treba ista stvar - skup i kvalitetan fotoaparat.

Scenarij je odličan kada se uzme u obzir kratkoća i nepretencioznost glavne priče. Usudim se kazati da je Mignacco ovdje izvukao maksimum! Osjeti se pri kraju da se mučio s malim brojem stranica, posebno kod potjere čamcima kroz prašumske rukavce i naprasnog raspleta, ali to ne kvari puno dojam. Drago mi je da je potkupljivost i korumpiranost policije opet prikazana kao glavni kotačić razbojničkih skupina. To je jedina prava istina. Nije to samo u Amazoniji, već svugdje u svijetu. Policija je desna ruka svih kriminalnih organizacija i nije joj za vjerovati. Tu ne mislim da male, obične policajce, već velike zvjerke koji su prešli na tamnu stranu da bi napredovali, inače bi još patrolirali ulicom.
Unatoč tome, moram priznati da me taj preokret u priči iznenadio.
Posebno mi se svidjela miss Prescott. Čak ni Mister No nije ju uspio namamiti u krevet. Šteta što je nema u idućoj epizodi, jer je, čim su došli na Haiti, otišla natrag u SAD. Ovaj put nije bilo sreće.

Miss Penny Prescott:


Baš kao i scenaristički, ova epizoda je i vizualni odmor za oči i dušu nakon patnji u prethodnoj epizodi. Braća Di Vitro standardno dobri, a kod usporedbe s prethodnim "Kolumbijcem", i odlični. Naslovnica odlično obojena. Lijepo je dočarano kako se Mister Noovi progonitelji u pozadini stapaju s prašumskim zelenilom.

Da zaključim, ovo je priča koja se brzo i lako zaboravlja, ali koja svakim novim čitanjem iznenađuje uzbudljivim i pitkom scenarijem. Još se može iznova čitati svakih 5 - 6 godina. Provjereno se ničega nećete sjećati od prethodnog čitanja, pa je i dobra vrijednost za novac! ;-)) Ovo mi je treći ili četvrti put da je čitam, a kao da mi je prvi put. Nevjerojatno!



(priča: 7, scenarij: 9, crtež: 9, naslovnica: 8) - 83%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#160 Posted : 26. siječnja 2020. 8:34:34(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 411
Location: Makarska



MN LIB 98: Štovatelji zla (SR 218/219a, SD 18/19a)

Broj stranica: 136

Scenarij: Maurizio Colombo & Luigi Mignacco
Crtež: Marco Bianchini
Naslovnice: Roberto Diso

Kratki sadržaj:
Nakon što ga je iz neutvrđenog razloga ostavila junakinja prošle priče - zgodna i hirovita Miss Prescott i otišla u SAD prvim avionom odmah čim su došli na Haiti, naš junak tumara sam po glavnom gradu te mistične države - Port-au-Princeu. U potrazi za mušterijom upoznaje američkog novinara koji se bavi raskrinkavanjem vudu šarlatana, što ga je koštalo da mu je suprugu iz osvete mračni bokor pretvorio praktički u lutku lišenu svoje volje - zombija. Sada naš junak mora pomoći tom novinaru na nađe djevojčicu, kćer moćne mambo, koja pomože ljudima začaranim od strane vudu crne magije. Slijedi borba dobra protiv zla, a naš junak (kojeg netko moćan vodi i štiti) je u prvim redovima.

Komentar
Više nego solidan Colombov debi (uz Mignaccovu pripomoć) na serijalu.
Uzbudljivi akcijski horor u glavnom gradu Haitija. Gdje ćeš bolje?

Znam da je sve to već viđeno nebrojeno puta, da ne pričamo da je u pitanju svojevrsna reciklaža dvije Nolittine epizode: antologijske Zagorove epizode "Vudu" i Mister Noovog specijala "Crna magija", ali ne smeta mi to. U biti, ovakve priče samo potvrđuju ono što su Nolitta i Boselli (Osveta Vudu) uveli. Znači, kontinuitet je tu, a Colombo se, kao pravi svestrani Bonellijevac (uz to i Zagorov scenarist) lijepo nadovezao na dva velikana i napisao jednu uzbudljivu epizodu kojoj ja ne mogu naći zamjerke.

Stoga, to što je ovo već viđeno ranije u serijalu, a posebno u Zagoru je samo prednost, nikako mana. Tamo Guede Danceur, ovdje tajanstveni Leon koji je Barun Samedi osobno! Obje već spomenute Zagorove epizode na koje se Columbo nadovezuje sam ocijenio s deset, pa nema razloga da ovom svojevrsnom nastavku dam loše ocjene.



Likovi su dobro okarakterizirani, posebno novinar Davis koji riskira sve u pokušaju da izliječi suprugu prokletstva koje joj je priuštio bokor - vudu svećenik crne magije. Gdje zlo vlada, mora biti i opozicija dobra u vidu sljedbenika hungan svećenika bijele vudu magije. Zanimljivo je da su i jedne i druge snage našle utočište pod okriljem crkve, baš kao što se i vudu poganska religija spojila s katoličkom na tom misterioznom otoku. S druge strane, vladajući organi, a pogotovo policija su potpuno na strani crne magije - zla - vraga. Svi Mister Noovi scenaristi pokazuju realno nepovjerenje prema organima reda, a to je jedan od razloga što se toliko cijeni ovaj vrhunski serijal!

Preokreta ima dosta, niti malo nisu predvidljivi ni usiljeni. Akcijske scene su napete i prezentirane u duhu serijala. Priča se čita u jednom dahu od prve do zadnje stranice. Nema onog čestog osjećaja zbrzanosti, nedorečenosti ili prerazvučenosti kao kod dosta stripova koji su limitirani brojem stranica, pa scenarist mora sve tempirati najčešće na 94, 128, 158 ili 188 stranica. Ovdje su scenaristi dobili slobodne ruke po broju stranica, pa je logično da već spomenutih osjećaja neće biti. Veliki sam pobornik toga da autori trebaju imati slobodu po pitanju stranica, a ova epizoda je još jedan dokaz tome.

Volim Bianchinijev čist crtež. Iako naizgled sterilan, smatram da mu horor odlično odgovara. Sjenčanjem stvara dojam tjeskobe i jeze, kao i kod prikaza uznemirujućih scena s uvjerljivim prikazom mističnog Haitija. Dinamika i prikaz likova su na zavidnoj razini, iako iscerene facijalne ekspersije likova izgledaju umjetno. Primjetna je veća upotreba računalnih pomagala u vidu sjenčanja okoliša, ali čitajući Nathana, već sam odavno navikao na to. Eh, da je više ovakvih crtača! Naslovnice, iako su dobro zamišljene, me nisu impresionirale. Lica aktera su prilično neuvjerljiva, a i kolor je mogao biti bolji.



(priča: 8, scenarij: 10, crtež: 9, naslovnice: 5) - 86%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Users browsing this topic
Guest
11 Pages«<678910>»
Forum Jump  
You cannot post new topics in this forum.
You cannot reply to topics in this forum.
You cannot delete your posts in this forum.
You cannot edit your posts in this forum.
You cannot create polls in this forum.
You cannot vote in polls in this forum.

Powered by YAF | YAF © 2003-2010, Yet Another Forum.NET
This page was generated in 0,748 seconds.