Danas je veliki dan za moju Tex biblioteku. 126 brojeva je konačno zajedno na jednom mestu. 127 pa nadalje čeka preuzimanje u Alan Fordu koje nikako da realizujem.
Posle decenijskog lutanja Tex biblioteka je sa 2 različite lokacije i 4 različite police došla na jedno mesto.
A onda sam pristupio procesu kontrole i pakovanja, koji je sam po sebi stresan i užasan posao. Fizički manje, ali psihički više (šta da sam nešto zagubio???).
Par crtica.
Boja na rikni igra veliku ulogu kada juriš neke brojeve, ne vrti ti se toliko u glavi kao kad čitaš naslove.
Naslovi su crno beli, što je vrlo dobro rešenje.
Predstava o tome kad je koje izdanje izašlo i šta sam kad čitao je jedno ludilo. Da me je neko pitao da li je Tornado bio pre Tigrove pandže i tsl. ne bih znao da odgovorim.
Ali znam da sam Vjetrovita brda kupio kad mi se rodila ćerka i da je to broj 87. A to je bilo 2018 godine. Sada je 137 broj. Takodje pamtim kupovinu broja 1, broja 5, broja 100, broja 108 i broja 121. I isključivo ih pamtim zbog nekog privatno važnog događaja, osim broja 1 njega pamtim zbog opšteg utiska, jebote Bonelli u ovakvom izdanju.
Operacija Panama je ostala takva kakva je. I to je valjda jedina mana celog serijala.
Puno puta se u naslovu nalazi reč rudnik, osveta, rendžer/rendžeri, povratak, grad, čovek...
Toliko od mene, uz želju i nadu da će se naša avantura nastaviti.