MN LIB 5: Riječni Pirati (SR 07b/08/09/10, LMS 528/529/530)
Broj stranica: 303
Scenarij: Guido Nolitta
Crtež: Franco Bignotti
Naslovnice: Gallieno Ferri
Kratki sadržaj:Pri napadu pirata na brod, Mister No je ubio jednog od razbojnika, ali je zbog njegove reakcije poginuo jedan putnik. Sada mora strahovati od osvete pirata, a policija ga optužuje zbog pogibije putnika. Iako je već u nemilosti policije, naš junak odlučuje razotkriti bandu.
Zanimljivosti: 
- Epizoda je u Italiji izlazila od 12./1975. do 03./1976., Dnevnik je objavljuje 1982., Libellus u kolovozu 2007., a Veseli Četvrtak u ožujku 2011.
- Dnevnik je ovdje izrezao čak 26 stranica, ponajviše (pretpostavljam) zbog brutalnih i nepodobnih scena na njima.
- Nolitta je već ovdje zaboravio da Mister No ima i čamac "Volador" s brutalnim motorom iz epizode MN LIB 2: Amazonija. Šta se desilo s njim ne znamo, ali u ovoj priči bi mu više nego dobro došao.
Recenzija:Priča počinje lagano i opušteno na što smo kod Nolitte i navikli. Naš pilot je prizemljen, a po dio za popravak voljenog Pipera je morao na višemjesečni put brodom do Belema i nazad. Na domak do cilja, svakodnevnicu i dokolicu na brodu prekida napad pirata. Brod prevozi zlato iz Belema u Manaus o čemu su razbojnici očito dobili dojavu. Piratima samo zlato nije dovoljno, pa pljačkaju i putnike. Iz straha da ne ostane bez dragocjenog rasplinjača za svoj avion, Mister No nesmotreno reagira i započinje pucnjava. Život izgubi poznanik kojeg je naš junak zamolio da mu čuva rasplinjač u torbi, a Mister No, u borbi za goli život, ubija jednog od razbojnika, dok ostali s cjelokupnim plijenom bježe. Dolaskom u Manaus, policija ga optuži zbog nesavjesne reakcije i pogibije putnika, a uz to mora strahovati od odmazde dobro organizirane bande. Unatoč upozorenju pukovnika Waldemara, odlučuje istražiti slučaj, osvetiti poznanika i pronaći rasplinjač. Glavni trag mu je srebrni kajman, privjesak kojeg je našao kod poginulog pirata.
Nolitta nam je ovdje ispričao priču koja ni nakon 40 godina ne gubi na svježini i tužnoj realnosti. Korupcije i policijske suradnje s bandama ima u svim dijelovima svijeta. Čak bih išao tako daleko da ustvrdim da dobro organizirane bande ne bi preživjele bez blagoslova policije. Tešku i mučnu temu Nolitta je pokušao ublažiti komičnim i edukativnim dijelovima, ali i šokirati scenama brutalnog policijskog premlaćivanja, kao i svirepe egzekucije bandita. Oduševio me putopisnim dijelom, odnosno plovidbom čamcem kroz amazonske pritoke, ali i razočarao scenarističkim nelogičnostima kao što su višekratno izbjegavanje metaka s par metara udaljenosti, a pogotovo neshvatljivim razlogom dovođenja onesviještenog Mister Noa u skrovište pirata od strane njihovog zagonetnog šefa. Razlog je neshvatljiv jer šef na sastanke bande dolazi zamaskiran crvenom kukuljicom, a sam kaže da ga ne može ostaviti na životu jer njegov identitet za sve mora ostati tajna, da bi ga nakon toga onesvijestio i odlučio isporučiti članovima bande da se zabave. On te razbojnike drži u šahu zbog saznanja o njihovim nedjelima u prošlosti, a to bi mu sve palo u vodu da mu saznaju identitet.
Simpatičan mi je dio kada Mister No bježi razbojnicima i pritom upadne na zabavu. Krinka s zgodnom djevojkom, prijateljicom noći, pada zbog ljubomore druge poznanice našeg pilota.
U ovoj epizodi zapaženu ulogu ima i bezazleni narednik Barroso, poznati mrzitelj problematičnog gringa. Taman kad je mislio da ga ima u šaci i još da će time priskrbiti promaknuće, svi planovi mu neslavno propadnu. Još kad se tome pridoda završna scena u stripu, postane jasno zašto mrzi najluđeg stanovnika Manausa.
Narednikov "veliki uspjeh"!:
Nolitta ne bi bio on da nas nije malo i obrazovao. Meni je to njegova najveća kvaliteta. Zbog toga mi je, uz Castellija, najbolji pripovjedač. Njegova sposobnost da servira informacije o mjestu radnje: prirodnim, kulturnim i raznim drugim zanimljivostima je zadivljujuća. Za razliku od Castellija, on to radi na nenametljiv način. Teško da će netko reći da je njegov strip naporan ili dosadan, a mahom su puni gomile, većini suvišnih informacija. Kod Castellija je drugačije. Čovjek te puni informacijama do besvijesti, a to je i jedan od razloga zašto su ljubitelji Martija u manjini. Ja pripadam toj manjini, ali čitajući Nolittina djela sve mi je jasnija ta razlika i još ga više cijenim zbog toga.
Polako saznajemo sposobnosti našeg pilota. U prošlim epizodama smo vidjeli da se dobro snalazi s oružjem i da je ratni veteran, a ovdje do izražaja dolazi njegovo umijeće u gerilskom načinu ratovanja koje je isprakticirao u prašumama pacifičkih otoka, kao i vrsno poznavanje amazonske flore i faune. S tim znanjem i snalaženjem u tom zelenom moru Mister No impresionira i ljude koji tamo žive cijeli život.
Nadalje, ovdje je popio više batina nego neki "UFC" borac u karijeri, a da o izbjegnutim metcima ne govorim. Nije ni čudo što mu nisu svi kotačići na mjestu! To je i obilježje koje uzdiže ovaj serijal iznad većine ostalih. Naš nesretni Sjevernoamerikanac redovito nagrabusi i dobije batina kao vol u kupusu. Istina, najčešće si je sam kriv, ali nekad nagrabusi ni kriv ni dužan, kao ovdje. Brutalno i mučno policijsko premlaćivanje je bilo stvarno teško za gledati, a tome je dosta pripomogao Bignottijev "prljavi" crtež.
Točka na "i" brutalnog policijskog premlaćivanja!:
Završni preokret s brutalnom, šokantnom i iznenađujućom likvidacijom kriminalaca diže dojam ove već više nego solidne epizode. Nolitta nam jasno daje do znanja da policiji nije za vjerovati, a i tko zna kakve još sve grijehe pukovnik Waldemar, odnosno hladnokrvni ubojica, ima na duši.
Po pitanju crteža, Bignotti je ovdje samo solidan! Kod akcijskih scena ima nekoliko promašenih perspektiva, pa nesretno izbjegavanje metaka izgleda još neuvjerljivije. Pilotu je vratio originalni Ferrijev izgled, nakon Disovog modernijeg iz prošle epizode. Kod lica se mogao malo više potruditi, jer ponegdje izgledaju površno i na brzinu nacrtano.
Pozitivnih stvari je puno više! Ovaj krajolik mu neusporedivo bolje odgovara od bespuća Sertáa u "Posljednjem Cangaceiru". Prekrasni pejzaži amazonske prašume s njenim stanovnicima ostavljaju bez daha. Kad crtežu pridodaš pjesničku raspoloženost Nolitte dobiješ osjećaj da se nalaziš s Mister Noom u čamcu dok vesla kroz potopljenu šumu.
Prikaz Manausa je potpuno druga priča. Nigdje još nisam vidio da je crtač tako uvjerljivo prikazao prljavštinu nekog mjesta. Jednostavno svim čulima osjetiš tu nečistoću i neurednost amazonskog glavnog grada!
Maestralni Bignotti i pjesnički raspoloženi Nolitta:
Od naslovnica najbolja je ona na naslovnoj Libellus izdanja, odnosno prva, a ni preostale dvije nisu za baciti.
Zaključak na kraju bi bio da je Mister No izabrao krivo mjesto za miran život, ali kud god krenuo, nevolje ga prate. Nekad ih, kao u ovoj epizodi, ne može izbjeći, ali većinom ga uvuče u problem njegov buntovnički duh, zbog čega ga je i dobio nadimak koji s ponosom nosi. Zbog ovakvih priča koje savršeno funkcioniraju i sada, skoro pola stoljeća kasnije, se i zavoli ovaj serijal o ludom američkom pilotu koji je sve, osim dobrog primjera djeci, a i odraslima!
(priča: 9, scenarij: 8, crtež: 8, naslovnice: 7) - 82%Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
