Ken Parker SR 3: Prava gospoda (KP SA 1, KP DW 2, KP LIB 3, KP LMS 417)

Scenarij: Giancarlo Berardi
Crtež: Ivo Milazzo
Naslovnica: Ivo Milazzo

Zanimljivost:
- Kod napada na vlak dinamit je slučajno aktiviran metkom. To aktiviranje metkom je česta fora u vesternima, dok je u stvarnosti to teško moguće.
Malo sam istražio. Ispada da metak iz pištolja sigurno nema dovoljnu brzinu da bi uzrokovao detonaciju, dok kod puške postoji vjerojatnost ako je dinamit star. Također, postoji mogućnost da metak pogodi detonator unutar štapa dinamita. Ukratko, vjerojatnost je puno manja nego da se auto zapali nakon što metak pogodi rezervoar goriva.
Dinamit je patentirao Alfred Nobel 1867. godine.



Komentar:
Za razliku od prošle epizode gdje scenarij spašava situaciju, ovdje je potpuno drugačiji slučaj - priča dobra, a scenarij neuvjerljiv.
Zaplet s scenama iz građanskog rata, pljačke banke i bijega iz zatvora odličan. Centralni dio priče je i najlošiji. Iako je ideja s bivšim konfederalnim vojnicima u pokušaju nove destabilizacije SAD-a zanimljiva, a tu je i činjenica da je Ken sporedan lik koji zna pogriješiti. Završnica dobra s iznenađujućim preokretom.
Likovi zanimljivi, ali neki od njih s neuvjerljivim reakcijama i postupcima.



Milazzo dosta lošiji nego u prve dvije epizode. Baš kao i kod priče, početak je odličan, ali kako se radnja razvija, crtež postaje lošiji, a likovi neprepoznatljivi.

(priča: 8,  scenarij: 6, crtež: 7, naslovnica: 7) - 70%

Ken Parker SR 4: Ubojstvo u Washingtonu (KP SA 2, KP DW 2, KP LIB 4, KP LMS 422)

Scenarij: Giancarlo Berardi
Crtež: Ivo Milazzo
Naslovnica: Ivo Milazzo

Zanimljivost:

- Pravo ime Donehogawe je Ely Samuel Parker, tako da mu je naš Ken prezimenjak, iako se to nigdje ne spominje u stripu.

Donehogawa:



Komentar:

Ne volim kada se upotrebljavaju stvarne ličnosti nedosljedno povijesnim činjenicama. Nije mi problem kada pisac hoće neku povijesnu ličnost prikazati drugačijom nego je povijest pamti zbog potrebe priče (Castelli, Boselli), ali ne možeš ubiti nekog važnog lika iz povijesti, ako se zna da je umro 25 godina kasnije od starosti. Znam da su to bile sedamdesete kada je bilo teško bilo što provjeriti, ali moglo je i bez toga.

Priča je dosta drugačija od prethodne tri. Još je depresivnija od prve epizode. Pretpostavljam da je to razlog što se ovaj serijal smatra realnijim od svih ostalih Bonellijevih. Da, puno je češća depresija od sreće u svijetu, ali stripove čitam primarno da se opustim. Daleko je ovo od bilo kakve realnosti! Drugačije svakako, pa čak i dobro, a moglo je i malo vedrije. To se posebice odnosi na završni dio u Montani, jer prvi dio priče u Washingtonu je puno bolji. Po pitanju završetka, može svatko ubiti glavnog junaka na zadnjoj stranici, pa ga oživjeti u slijedećoj epizodi. Nije to neko dostignuće!

Milazzo puno, puno bolji nego u prethodnoj epizodi. Ima tu još malo grešaka, ali čovjek priča priču crtežom. Čitam Kena kronološki, pa ne mogu još tvrditi, ali mislim da je ipak on razlog Kenovoj popularnosti, a ne Berardi. Naslovnica odlična, uvjerljivo najbolja do sada!



(priča: 7, scenarij: 8, crtež: 9, naslovnica: 10) - 82%

Ken Parker SR 6: Najveći šerif (KP SA 2, KP DW 3, KP LIB 6, KP LMS 433)

Scenarij: Giancarlo Berardi
Crtež: Giancarlo Allesandrini
Naslovnica: Ivo Milazzo

Jedna tipična Texova pričica u koju je dodatno ubačena tragedija kojom Berardi tako lukavo dobiva poene u ovom serijalu. Mene nervira baš ta ekstremna tragedija koja iskače po nekoliko puta u svakoj epizodi. Ovdje je odlučio ponovno dirnuti srce čitatelja preko djeteta kojeg je netko svirepo ubio pucnjem u leđa. Još kada, na kraju, Sherlock Ken Parker otkrije razloge tog strašnog zločina, sve dobiva još gorči okus.

Ken Sherlock Parker


Neću kazati da je priča dosadna, ali ovo što Berardi radi je čista jeftina manipulacija osjećajima, da bi serijal dobio dojam veće vrijednosti. To što je Teks, po sposobnostima, mala maca za Kena, baš kao i Zagor, većinu ne sprječava da Kena proglasi najrealnijm i najboljim Bonelli serijalom. Mene nakon početnog zanosa, svakom novom epizodom sve više iritira to jeftino Berardijevo poigravanje ljudskim osjećajima i vješto prikazivanje Kenovih supersposobnosti kao nešto realno. Neću odustati od serijala (još), a možda i promijenim mišljenje jer, navodno, bolje epizode tek dolaze, a Ken se mijenja kao lik.

Veliki sam fan Martin Mysterea, ali mi njegov idejni tvorac nikad nije bio drag crtač. Njegov stil mi puno više odgovara Kenu nego Martiju, pa sam bio više nego zadovoljan prvom polovicom stripa. Kako se priča bliži kraju, crtež sve više popušta. Izgleda da je žurio! Svejedno, čak i najbolje Alessandrinijeve vinjete u ovom stripu su neusporedive s Milazzovom majstorijom.

Ovdje dobivam potvrdu za moje tvrdnju da je za kultni status Kena zaslužan Milazzo, a ne Berardi. Nema te priče slikama i osjećaja koji frcaju sa svake stranice. Izuzev zadnje stranice epizode, Alessandrini me nije niti u jednom trenutku natjerao da se zadržim i zagledam u pojedini crtež. Nema kod njega suptilnih dočaravanja osjećaja kao kod Milazza, već čisti kruti crtež bez osjećaja. Naslovnica savršeno odgovara epizodi.



(priča: 4, scenarij: 7, crtež: 6, naslovnica: 6) - 57%

Ken Parker SR 8: Velika pljačka u San Franciscu (KP SA 3, KP DW 4, KP LIB 8, KP LMS 444)

Scenarij: Giancarlo Berardi
Crtež: Ivo Milazzo
Naslovnica: Ivo Milazzo

Drugačija epizoda u odnosu na prethodne - opuštajuća i pitka. Takve priče su mi i draže od onih koje ubijaju u pojam tragedijom.
Dobra ideja je postaviti priču s negativcima u glavnim ulogama. Nelogičnost s morskim psima, pa i čudesnim preživljavanjem plutajući, neću uzeti za veliku manu. Drugi Bonelli serijali također imaju takvih nelogičnosti, pa nije fer ovdje imati drugačije kriterije.
Minijature s gey recepcionarom i načinom na koji je Ken obrlatio doktorovu susjedu su vrhunske. Likovi su odlični - zanimljivi i dobro okarakterizirani. Ponašanje istih je u skladu s njihovim karakteristikama. Ima i dosta ukusnog humora vješto unesenog u priču.
Pljačka originalna, iako je situacija s plinom još jedna nelogičnost. Bijeg balonom i sama završnica efektna i uzbudljiva. Posebno scena kada Ken gađa balon puškom, a i Welshovo rješavanje problema suvišnog tereta.
Milazzo briljira skoro u svemu. Dinamika crteža fantastična, a mislim da je to najteže postići.



(priča: 9,  scenarij: 8, crtež: 10, naslovnica: 8) - 89%

Šta se imaš nadat, poveza se likovima ili ne...Uvik odlično! ... Najbolji Bonelli ikad! Gasi internet!

Ken Parker SR 10: Bijele zemlje (KP SA 4, KP DW 5, KP LIB 10, KP LMS 454)

Scenarij: Giancarlo Berardi
Crtež: Bruno Marraffa
Naslovnica: Ivo Milazzo

Zanimljivosti:

- Nisam imao dojam da su naši junaci u prethodnoj epizodi uplovili u Arktički ocean kroz Beringov prolaz. S obzirom na događaje iz ove epizode morali su, a je li to uobičajeno pri kitolovu i koliko je opasno zbog leda - ne znam. Naime, Ken i preostali brodolomci stalno idu prema jugu, a klimatski uvjeti su primjereniji krajnjem sjeveru kontinenta.
- U stripu se narod koji nastanjuje te krajeve stalno naziva Eskimima, iako je to pogrdni izraz. Pravilno bi bilo Inuiti, a teško je za vjerovati da bi Nanuk, koji je i sam Inuit, svoj narod nazivao pogrdnim imenom.
- Tek sam sada primijetio da Strip-agent nigdje nije numerirao epizode u svom izdanju. Epizode bi trebale biti numerirane, jer je to jako bitan podatak!

Komentar:

Zadivljujuća, uzbudljiva i šokantna pustolovina o preživljavanju u ledenim bespućima Aljaske, začinjena (iznenađujuće) upečatljivim i (potpuno neočekivano) odličnim Marraffinim crtežom.

Obožavam ovakve priče u ledenim prostranstvima, a ovdje imamo gomilu zanimljivih podataka o preživljavanju u tim negostoljubivim krajevima.
Mislim da je malo reći da se čita u jednom dahu.

Marraffa briljira i ne mogu vjerovati da je isti čovjek nacrtao one strahote na Mister No serijalu.
Naslovnica solidna, a tu ide još jedna kritika Strip-agentu. Trebao je kao glavnu naslovnicu za ovaj 4. trobroj staviti jednu od dvije arktičke, a ne ovu preobičnu iz "Balade o Pat O'Shane".



(priča: 10,  scenarij: 10, crtež: 10, naslovnica: 7) - 97%

Ken Parker SR 12: Balada o Pat O`Shane (KP SA 4, KP DW 6, KP LIB 12, KP LMS 466)

Scenarij: Giancarlo Berardi
Crtež: Ivo Milazzo
Naslovnica: Ivo Milazzo


Zanimljivost:

- Radnja se odvija u svibnju 1874. godine.


Komentar:

Nije mi ova epizoda nešto posebno, pogotovo nakon vrhunske "eskimske trilogije". Mala Pat je odličan i dobro okarakteriziran lik, kao i odnos nje i Kena. Problem je što sama potjera i završni rasplet nemaju baš neke logike.

Zbog čega bi mala Pat mislila da će joj Latimer pomoći srediti tipa koji joj je ubio brata, a koji je istovremeno član njegove bande? Zašto lik iz brvnare s ženom i malim djetetom puca na Kena, kad je mogao proći i bez tog rizika. Tu je problematična i bezosjećajna Kenova reakcija, nakon što je riješio lika u maniri najiskusnijeg revolveraša. Ne ide mi takvo ponašanje s karakterom Kena!

Završni preokret nisam očekivao, ali to je ponajprije iz razloga što je cijela situacija nategnuta do besvijesti. Srećom, Ken Sherlock Parker je tu da nam sve detaljno objasni i to bez didaskalija! Čudesno!

Sviđaju mi se poveznice s prethodnim brojevima, a i polagano građenje Kena kao lika (Ovo se ponajprije odnosi na podatke pročitane u recenzijama i komentarima, jer tek po prvi put čitam ovaj serijal, pa su moja osobna saznanja ograničena samo na epizode koje prethode ovoj!).



Milazzov crtež manje detaljan u drugoj polovici stripa. To se posebno odnosi na završni obračun, gdje mi se čini kao da je žurio, pa ovog puta nema desetke. Naslovnica lijepa, ali nimalo atraktivna. Nejasan mi je razlog zašto je Strip-agent odlučio ovu naslovnicu staviti kao glavnu u 4. broju. Obje preostale naslovnice su atraktivnije.

Za razliku od većine, smatram da je ovo dobrano precijenjena epizoda, a nadam se da će preostale tri priče s Pat opravdati kultni status.



(priča: 6, scenarij: 8, crtež: 9, naslovnica: 6) - 75%

Ken Parker SR 14: Ranchero! (KP SA 5, KP DW 7, KP LIB 14, KP LMS 476)

Scenarij: Giancarlo Berardi
Crtež: Giancarlo Allesandrini
Naslovnica: Ivo Milazzo

Zanimljivosti:
- Iako u stripu piše da se radnja odvija u Sjevernoj Dakoti, to nije moguće iz dva razloga. Prvi je što tada ta država nije ni postojala, već je to cijelo područje pripadalo Dakota teritoriju. Taj je teritorij tada bio organizirani i pridruženi, a ne punopravni dio SAD-a. Obuhvaćao je dijelove današnjih država: Sjeverna i Južna Dakota u cijelosti, velike dijelove Wyominga i Montane, kao i mali dio Nebraske.
Drugi razlog je što se grad Sioux Falls nalazi u Južnoj Dakoti, ali budući da je tada bila samo jedna Dakota smatram da to i nije neka velika greška.

- John L. Sullivan bio je prva prva prava boksačka zvijezda i suvremenik ove priče. Uz to što je bio prvi boksački prvak superteške kategorije u boksu s rukavicama (titulu je držao od 07.02.1882. - 1892.), ujedno se smatra i zadnjim prvakom superteške kategorije u boksu bez rukavica po London Prize Ring pravilima.

John L. Sullivan

Komentar:
Sudeći po komentarima, za razliku od većine članova, meni su ova i prethodna epizoda više nego dobro sjele.
U nastavku ću pokušati objasniti svoje stajalište!

Većina članova smatra Kena realnijim stripom u odnosu na ostale Bonelli serijale, a to potkrepljuju količinom tragedije u pričama.
Kao što sam već pisao, ta količina tragedije koja krasi početne epizode niti blizu nije normalna, a još manje realna.
Prethodna, a pogotovo ova epizoda su dosta vedrije. Samim tim, meni više odgovaraju. Zar nema dosta crnjaka u stvarnom životu, pa da još uživam u tragedijama u fiktivnom svijetu kao što je neki strip serijal?
Ova epizoda ide još korak dalje, pa imamo i "happy end". Zamislite, sretan završetak jedne Kenove epizode! Nedopustivo za većinu!?
Meni je to neshvatljivo i baš sam se dobro osjećao nakon što sam pročitao ovu priču. Čitam serijal kronološki, a po komentarima vidim da su naredene epizode opet crnije - što mi nikako nije drago.
Nadalje, Ken više nema nevino upakirane superjunačke sposobnosti.
Možda je to razlog lošijim ocjenama!?
U prethodnoj epizodi je skoro nebitan faktor, a ovdje je poražen u borbi jedan na jedan s boksačkim profesionalcem.
Možda je ipak to razlog!?
Ken je čak i nadišao svoj originalni program, pa čak posjeduje ispravne emocije.
Scena kad spašava okorjelog prevaranta koji je zaslužan za sve njegove probleme je možda i najbolja do sada u serijalu!
Ken više nije robot programiran samo za razlučivanje dobra i zla kao u početnim epizodama. Ovdje se ponaša kao čovjek s izrazitim osjećajem empatije, pa i pravde. Ken postupa na jedini ispravan način!
Vjerojatno je to razlog lošijih ocjena!?

Berardi nam ovdje prikazuje stvaran svijet u kojem ništa nije crno i bijelo. Radi inverziju prikazujući prevaranta pozitivno, a moćnog poslovnog čovjeka negativno i to je to. Pravo stanje stvari! Na svijetu nema puno dobročinitelja, a među uspješnim ljudima ih ima na kapaljku. Razlika između prevaranata i tog biznismena je što ovaj ima zakon da ga štiti. Zakon koji je skrojen po njegovim potrebama.

Uz komične elemente ukusno ubačene u priču, Berardi uzbudljivo dočarava kako je boks u samim začecima izgledao. Kroz Kenovo čuđenje prikazuje stav većine ljudi koji bi tada prvi put došli u doticaj s organiziranim boksom s pravilima. Time daje komičnu, zabavnu i edukativnu notu cijeloj ovoj priči.
Također prikazuje kako profesionalni sport funkcionira, a da je klađenje njegov glavni motor!
Sama završnica je uzbudljiva, neočekivana s još neočekivanijim završnim obratom.
Pa gdje ćeš bolje od toga?

Allesandrini solidan. Istina, mogao je bolje u borilačkim dijelovima, a i facijalne ekspresije nisu na razini. Svejedno, ukupno lijep i ugodan crtež čiji stil lijepo odgovara temi!
Naslovnica odlična, samo naslov nekako bode u oči.



(priča: 9,  scenarij: 10, crtež: 7, naslovnica: 9) - 88%

Ken Parker SR 16: Nemilosrdni Butch (KP SA 6, KP DW 8, KP LIB 16, KP LMS 487)

Scenarij: Giancarlo Berardi
Crtež: Bruno Maraffa
Naslovnica: Ivo Milazzo

Zanimljivosti:
- Za razliku od prethodnih epizoda, u ovoj su svi povijesni i geografski podaci točni. Konkretno, spomenuti europski i francuski grad Strasbourg je, u vremenu odvijanja radnje u priči, zaista bio dio Njemačkog Carstva (tzv. Drugi Reich), a i sve činjenice o gradovima Texasa i Novog Meksika
(El Paso, Socorro, Albuquerque) su točne.
- Točan je i podatak da su se Komanči i Kiowe, nakon godina međusobne netrpeljivosti, udružili u borbi protiv bijelih doseljenika.

Komentar:
Potpuno bezrazložno na glasu kao jedna od boljih priča u serijalu! Tu se pokazuje onaj krvnički instinkt u ljudima koji podsvjesno uživaju u ekstremno brutalnim scenama.
To nam je i sam Berardi kazao frazom:
"Životinje slijede svoje nagone, samo ljudski um može smisliti ovakvu okrutnost!"

Ova epizoda je ujedno i njegova kritika toj ljudskoj okrutnosti i žeđi za krvlju i tuđom patnjom.
Svejedno, često budem šokiran koliko bolestan ljudski um može biti da uopće zamisli određena mučenja ili scene ubojstva. Ovdje je to scena u kojoj Komanči koriste bebu kao metu!!! Alo, Berardi - pa i ti si bolesnik kad si se takvog nečeg sjetio! Onda ona scena na ranču Hudsonovih, gdje Indijanci nikako ne žele propustiti priliku za kvalitetno mučenje. Pa još i Butchova priča na samom početku stripa! Strašno i tužno da netko može uživati čitajući takve stvari!!

Izuzev tih brutalnih scena, ova epizoda nema nikakvih drugih elemenata koji je razlikuju od ostalih sličnih priča. Jasno mi je da je Berardi htio pokazati krvničku stranu ljudi, ali ne valja inzistirati na tim stvarima, pogotovo zbog same atraktivnosti priče i stripa.

Pozitivni elementi su odlična i uvjerljiva karakterizacija glavnih likova, a i već spomenuti vjerodostojni povijesni i geografski elementi.

Maraffa je svoj posao odradio više nego solidno, iako je to lošije od dvije epizode s Inuitima (SR 10 i 11). Lica jesu malo kritična, ali do sada najefektnije nacrtane scene pogađanja ljudi metcima koje sam vidio i upečatljive akcijske sekvence uvelike nadoknađuju većinu nedostataka.



(priča: 6,  scenarij: 6, crtež: 8, naslovnica: 8) - 68%