Nero

Ni tisuću godina odmaka ne pojednostavnjuje razgovor o križarskim ratovima. Odjeci tih ratova još uvijek se mogu pronaći u televizijskim vijestima te se još i dan-danas može činiti razumnijim da se za mir obratimo onostranome.

Ako se s jedne strane povijest pripovijeda kroz velike promjene i velike bitke, sukobe između suprotstavljenih civilizacija i frakcija, s druge strane priča koju vam donosimo teče kroz oči jednog jedinog čovjeka... I to ne jednog od najčestitijih ili najugodnijih.

Ali zato nam naša priča omogućava da si uzmemo neke male slobode u hvatanju u koštac s događajima kroz koje se raspleće pustolovina, bez inzistiranja na tome da objasnimo kako se sve doista odigralo. Prepričavamo događaje onako kako ih znamo ili kako ih volimo zamišljati.

No, sigurno je samo to da, u svijetu u kojem - kako nekoć, tako i danas - izgleda jednostavno i obvezujuće zauzeti stranu, od kojih svaka ima svoju različitu i nepobitnu istinu koju zastupa, mi i dalje dopuštamo da nas očara onaj koji ostaje odsječen od čopora, previše nemiran da se uklopi među ljude svog vremena.

NERO ne govori o religiji, ne govori o ratovima i ne govori o suprotstavljenim kulturama.
NERO govori o demonima.

Onima koje nosimo u sebi... Onima protiv kojih se svakodnevno borimo, sklapajući pogodbe s njima ili ih možda, barem jedanput, pobjeđujući...